Divan završetak dana

Prije dva dana imali smo prekrasan završetak dana.
Umorni od rada na kući, nas troje (žena nad ženama, beba nad bebama i tata tikvan-ja) sjeli smo se na improviziranu klupicu od daske podboltane starim ciglama. Pogled nam je pucao na susjedno brdo iza kojeg je zašlo sunce. Oko nas tišina. Ne u doslovnom smislu, jer prirode stvara zvukove koji imaju čarobnu moć biti tihi. Svo troje smo odahnuli od naporna dana i opustili se. Onda se mali uzdignuo i veselo počeo davati mojoj najdražoj i meni poljupce. Jedan za drugim. Otvorenih usta, mali osmomjesečnjak iskazivao je nježnost. Malo je grlio i ljubio mamu pa malo zatim mene. Ha,ha, kakav je to bio prizor. Do sad nas je znao samo koji put liznuti, ali ovdje su se izmjenjivali poljupci za poljupcem. Za tern smo bili slinavi ali presretni.
Nažalost čarolija se prekinula kad smo išli spavati i tu istu cijelu noć. Nešto mu zadnjih tjedan dana ne da spavati.

Knjiga: Povezujuće roditeljstvo

Sad smo u staroj kući izvan Zagreba koju preuređujemo u budući dom. Mali je zaspao ko’ janje, na meni u Mai Tai nosiljci. Mama postavlja pločice u hodniku. Bogme, ta žena to jako dobro radi. Ispraksirala se na dvije kupaone, kuhinji, dimnjaku i balkonu. Dimnjak i balkon je oblagala u debeloj trudnoći, tko zna možda bu nam mali majstor.

Dok najdraža od svih postavlja pločice, mali spava, he, meni u miru božanskom ne preostaje ništa drugo doli biti na internetu ili čitati knjigu. Pošto ovdje nemamo Internet čitam knjigu. Čitam Povezujuće roditeljstvo od Dr. William i Martha Sears. Dobra knjiga. Evo par stvari iz nje…

„Još uvijek spava s vama?... Dijete treba pustiti da se isplače… Nemoj ga stalno nositi, razmazit ćeš ga…“, česti su i vrlo loši savjeti koje mnogi roditelji dobivaju.

„Sling je, po meni spas za susjede. Plakanje doista probija zidove, a sling pomaže utišati moju bebu, tako da njezin plačne smeta stanarima susjednih stanova.“

(napomena tate Marka: autor je izdvojio sling kao najbolju nosiljku jer je po njemu najlakša za upotrebu, najudobnija i najsvestranija. Mi sling koristimo za kraće relacije, po doma, kad idemo u šetnju, dućan. U njemu mali ima dobar pregled što se dešava oko njega i može se dobro micati i vrtiti po volji. U Mai Tai ga stavljamo kad je vrijeme spavanja. U Mai Tai nosiljci lakše je nositi dijete i manje je opterećenje za kičmu. Uh ja se sad raspisao o nosiljkama, a cilj mi je bio vaditi citate iz knjige. Vratimo se knjizi, uz kratku napomenu da se naši susjedi čude što uopće ne čuju plač naše bebe...)

„U kulturama u kojima se bebe nose, ili na rukama odraslih osoba provode većinu vremena, nikada nisu ni čuli da bebe mogu dugo plakati.“

„Nježni pokreti koje beba doživljava tijekom nošenja, podražuju njezin sustav za ravnotežu, a znanstvenici su otkrili da ti podražaji bebi pomažu da bolje diše i raste, reguliraju njezinu fiziologiju, te poboljšavaju motorički razvoj. Ovo je osobito jako izraženo kod nedonoščadi.“

Desno krmeljavo oko i seksualnost

Desno oko našeg mališana od rođenja je učestalo krmeljavo. Neka jutra jadnik nije mogao otvoriti oko, već mu je bilo slijepljeno ko u poznatog boksača Rocky-a poslije meča. Oko smo čistili s fiziološkom otopinom i kamilicom, ali krmelje su se uvijek vračale. Više puta je najbolja od svih supruga uštrcala mlijeko u oko (najbolja varijanta od navedenih) ali krmelje bi se prije ili kasnije pojavile.

No kako smo sad bili na moru, divljali na vodi, voda je štrcala na sve strane. Je li zbog mora, zraka ili nečeg trećeg, 5 dana mora krmelje su prošle. Istina bog, ubrzo se pojavilo neko crvenilo u drugom oku. Za svaki slučaj otišli smo pedijatrici na moru. Propisala je kapi i mast. Crvenilo je prošlo nakon 7 dana. No tu priča ne završava.

Pedijatrica je draga žena. Došli mi do nje radi crvenila u oku. Pedijatrica primijeti da naš mali ne nosi pelene. Odmah zabrinuto upita čemu je to tako. Kad smo objasnili u kratko da je tako djetetu puno ugodnije, pogotovo ljeti, te kako pokušavamo uspostaviti s njim komunikaciju za obavljanje nužde, zabrinuto nas pogleda i nabijenih naočala na čelo zaključi kako to nije dobro za njegovu seksualnost. Nije nam bilo jasno kako je došla do tog zaključka. Dakle, za uspješnu seksualnost nužno je imati pelene? Zanimljiva teorija. Već u sljedećem trenu ona mu skine gače i počne pregledavati pimpeka. Ti jarca, dođemo radi crvenila oka a ona gleda i pipa pimpača i jajca. Što bi bilo da smo došli radi upale uha?
Nažalost, nismo ušli u dublju raspravu, tako da neću shvatiti njezin način zaključivanja.

Najvažnije je što više malom nije oko crveno. Krmelji slobodno nek se pojave, sam nek mu je seksualnost kako spada!

Čišćenje nosa

Nos čistimo ušpricavanjem fiziološke otopine. Šmrkljiće u zadnje vrijeme bebonja sam ispuše, ali ako treba pomoć poslužimo se štapićima za uši (nikad ih duboko gurati) ili nosnom pumpicom.

Poanta ovog posta je kako smo prije uvijek uštrcavali u nos dok je bebonja ležao. U početku, kad je skužio što ga čeka, otimao se kao da ga vodimo na klanje. S kojih 2 mjeseca života se primirio i provodio zapanjujuću mirnoću. Pacifistička tehnika trajala je do 6 mjeseca života kad se vratio tehnici ritanja.

I onda, sasvim slučajno, sunčanog jutra, primijetili smo, kada sjedi, bebonji nije niti malo problem primiti špric otopine u nos. Zato sada sjedimo kada to radimo. On zadovoljan, mi zadovoljni. Valjda ima bolji osjećaj kontrole ili vidi više stvari koje ga zanimaju pa lakše prebrodi torturu špricanja. U svakom slučaju nije toliko važno zašto je to tako, važno je da pali.

More i marame za nošenje djece

Vratili smo se s mora. Sretni i veseli. Mališan od 7 i pol mjeseci kupao se kao veliki. Kupili smo mu neki žuti kolut za plivanje. Made in China, tko bi rekao, s dvjema trakama postavljenim u križ na dnu, kako mali ne bi ispao iz koluta. Malac je uživao u tome, a ponosni čača se topio kad bi se mališan penjao po kolutu, na valovima, i bez problema održavao ravnotežu. Eh, da, nije mi namjera dugo pisati, jerbo sna mi treba, bit ću direktan.

Marame za nošenje djece su zakon! Po meni najkorisniji predmet od vrijeme poroda do sada za mog kikaća jesu marame za nošenje. Uvijek sam ih poštovao i cijenio, ali nakon provedenog aktivnog odmora po kampovima Privlake i Ugljana posebno sam zahvalan što sam ih imao sreće upoznati i koristiti ih. Sling i Mei Tai hvala vam. Više o maramama za nošenje u nekom drugom postu.

Malo dijete mala briga, veliko dijete velika briga

Uglavnom kroz život učim na vlastitim pogreškama. Je da je teže i bolnije ali tako bolje savladam gradivo. No da ipak nisam baš totalni lajbek ponekad učim i na tuđim greškama. Ovo je jedna od njih...

"Kad smo dobili bebu bili smo jako sretni. Samo beba je bila tako mala i bespomoćna. Ponekad je plakala po noći. Kad je plakala nismo znali što želi. Jedva smo čekali da malo poraste. Kad je prohodala mislio sam da smo na konju ali tek tada su počele prave opasnosti, pazi da ne padne, ne tamo, polako... uh da poraste još koju godinu pa će biti lakše..." I tako u nedogled.

Mene ova priča uvijek podsjeti na životnu školu odgađanja, sigurno ste čuli... "Samo da završi osnovnu školu. Još samo nek upiše srednju školu. Ajde još samo matura. Uh, rokovi su za upis na faks. Evo, kad završi faks to je to. Samo da dobije posao. Joj, samo da se oženi/uda. Samo da kuću izgrade pa je to to. Samo da dobiju bebu. Samo da beba odraste. Samo da dočeka mirovinu..."

Nikad zadovoljni, uvijek okrenuti u budućnost gdje se veselimo cilju, kojeg čim se ostvari zamjenjujemo novim. Umjesto da proživimo život mi odgađamo sve za sutra i nezadovoljni nadamo se boljem sutra koji ne dolazi.

Kada smo dobili malog piceka bio sam najsretniji na svijetu. Iako ponekad bespomoćan i u neznanju što mi moje dijete govori kroz plač uživao sam u svakom trenutku. Tolko sam ga znao držati u rukama i gledati, svjestan kako će brzo narasti i u želji da upijem što više u zadanom trenutku. Nije bilo lako u prvih mjesec dana, ali niti jednom nisam pomislio, "Oh da je barem malo stariji, bilo bi lakše", ne s njim sam uspio ono s čime imam problema cijeli život. Uživao sam u sada i ovdje s njim, živio trenutak. Dobro mi je danas u razgovoru spomenula najdraža od svih supruga " On uči nešto od nas ali i mi učimo od njega"

Mali je sad navršio 7 mjeseci. Već je beba i pol. Pokretan, spretan brbljivac velikog osmjeha. Danas smo posjetili njegovu sestričnu. Slatkica ima mjesec dana. Nevjerojatno, nisam mogao vjerovati da bebe mogu biti tako male. A onda se sjetim da je naše zlato bilo još manje od svoje sestrične. Ha, kako vrijeme prolazi. I to je ono jedino sigurno za našeg života. Vrijeme prolazi. Vrijeme će proći. Zašto ga onda ne iskoristiti i proživjeti što bolje možemo? Proživimo sadašnjost, naučimo nešto od toga tako da sutra postanemo bolji ljudi.

Kako kaže uzrečica na engleskom:

Yesterday is history, tomorow is a mistery, but today is a gift!

That is why it is called present!