Bebin odabir igračaka za kupanje

Kad sam punio kadu za kupanje bebač je otpuzao u sobu. Za koji tren vratio se zajedno s velikom loptom na napuhavanje, one za kojima trčimo na plaži kada zapuše vjetar. Dogurao je loptu do kade, primio je u ruke i ustao. Zamalo je uspio u prvom pokušaju ubaciti ju u kadu. Kada mu niti drugi put nije pošlo za rukom ubaciti ogromnu loptu u kadu malo se naljutio. Treći put, uz malu pomoć, lopta se našla u kadi. Što se to bebačima mota po glavi? Kako oni razmišljaju i shvaćaju svijet oko sebe? Od kud mu samo ideja da ode po tu loptu? Šteta što se ne mogu sjetiti kako je to biti beba.

No jedno je sigurno. Djeca, bebe, su ploče na kojima je nešto zapisano. Mi, roditelji, rodbina, prijatelji, okolina utječemo na ono što je zapisano na ploči. Neke retke brišemo, neke potiskujemo, mnoge dodajemo. Zanimljivo je na kraju kako puno toga ovisi u kojem se okruženju rodiš. Jer ovisno kako ljudi oko tebe opisuju svijet ti ga takvim prihvaćaš. Jednom, kad prihvatiš takav opis svijeta nastavljaš ga tumačiti sebi i drugima.

Što je zapisano na tvojoj ploči? Jel' je to ono što ti zaista želiš i vjeruješ ili je samo privid nastao utjecajem papagajskog ponavljanja okoline? Ako ti se ne sviđa, na tebi je da ga promijeniš. Ne zavaravaj se, to isključivo ovisi samo o tebi.