Jedna od najobičnijih i najraširenijih praznovjerica je ta da svaki čovjek ima jedino svoja određena svojstva, da je čovjek dobar, zao, glup, energičan, apatičan itd. Ljudi nisu takvi. Možemo kazati o čovjeku da je češće dobar nego zao, češće pametan nego glup, češće energičan nego apatičan, i obratno; ali će biti neistina ako reknemo o kojem čovjeku da je dobar ili pametan, a o drugom da je zao ili glup A mi uvijek tako dijelimo ljude. I to nije istina. Ljudi su kao rijeke: voda je u svima jednaka i svuda ista ali svaka je rijeka sad uska, sad brza, sad široka, sad tiha, sad čista, sad hladna, sad mutna, sad topla...(Iz knjige Uskrsnuće, Lav Nikolajević Tolstoj)
Ljudi nisu vazda isti. Odabiru ponašanje ovisno o ponašanju sugovornika. Ako nam je to na pameti, onda možemo odabrati ponašanje koje će našeg sugovornika ponukati da odabere najbolje što ima u sebi. Također, možemo izazvati sasvim negativnu reakciju. Na kraju, možemo o tome niti razmišljati i stavljati ljude u kalupe kako bi zadovoljili svoje neznanje i potkrijepili zabludu da je netko dobar i pametan a drugi zao i glup.
