srijeda, 13. siječnja 2010.

Mali kuhar

Bebonja se probudio u 8h ujutro. Žena ga je donijela u kuhinju a ja sam taman čistio povrće za juhu. Kako sam čistio povrće i rezao ga na komadiće objašnjavao sam mu što i zašto to radim. Kad je sve bilo nasjeckano zapalio sam jedan ring (što je bebonjić popratio sa izrazom čuđenja «Uuuuuu» i obaveznim kažiprstom u smjeru vatre), i počeo dinstati luk na maslinovom ulju. Uskoro sam ubacio narezano povrće u lonac. Bebonja je sve to budno promatrao i grickao mrkvicu koju je prethodno dobio. Ubrzo je imao kuhaču kojom je miješao povrće. I onda, mali kuhar, kad je dobrano izcuclao zadnji komadić mrkvice, izvadi je iz usta i baci u lonac. Baš smo mu se nasmijali od srca. Nije bedast, vidio je da se radi ručak pa je poželio dati doprinos. Za tren sam mu narezao još par kockica mrkve. Sve ih je uredno bacio u lonac osim zadnjeg komada, taj je završio u njegovim ustima. Ne što je samo lijep na tatu nego i pametan!