Pranje ruku

Bebaču nije neka špica ići prati ruke kada dođemo izvana. Nevoljko biva odnesen i samo je pitanje koliki će otpor pokazati pri samom pranju. Uvijek se nađe nešto zanimljivije što bi radio u tom trenutku. Umjesto uobičajenih riječi «Idemo prati ruke» danas sam primijenio drugu taktiku.

Kad sam nam skinuo cipele pitao sam ga: «Gdje idemo prati ruke?»

Ponosno je pokazao prema kupaonici. Podignuo sam ga s poda i zamolio da upali svijetlo u kupaonici. Kad ga je upalio opet sam ga pitao: «Gdje se to peru ruke?».

Pokazao je u smjeru lavaboa. Oprali smo ruke u prijateljstvu i zafrkanciji. Zgodno.

Bebe i lopte

Koja je bebi najdraža lopta? Ona koja nije njena!

Bili smo u parku. Moj 16-mjesečnjak hipnotizirano je gledao šarenu lopticu u rukama trogodišnjaka. Momčić od tri godine nije imao namjeru odvojiti se od loptice. Moj 16-mjesečnjak nakon što je shvatio kako neće doći do željene loptice izrazio je nezadovoljstvo kroz tiho jecanje i lagani plač. Ne znam kako bi se dalje odvijala situacija da starija sestra (cca pet godina) nije otrčala do mame i upitala je smije li bebi posuditi lopticu. Kad je mama dala potvrdan odgovor odjurila je do svog brata, uz jednostavno objašnjenje mu je nježno uzela lopticu i dala mojem sinu. Moj mali je čvrsto obujmio lopticu i privio je prsima. Zadovoljno je pogledao djevojčicu. Više nije bio tužan.

Zbilja jako lijepa gesta od djevojčice.

Sjedalica za bicikl

Dok smo se (bebač i ja) vozili u Maksimiru razmišljao sam gdje je bolje montirati sjedalicu na biciklu; naprijed ili otraga? Baš u tom trenu uletjela mi je mala crna buba u oko zbog koje sam morao stati. Dobio sam odgovor na pitanje. Bare ako se voziš područjem gdje ima buba. Nakon 10 minuta u usta mi je uletio veliki kukac (baš smo bili na uzbrdici a ja sam se puf-pant zadnjim atomima snage borio da odvezem do vrha) što sam shvatio kao još jednu potvrdu da je bolje imati sjedalicu otraga.

Istina, ako je sjedalica postavljena naprijed vidite bebača kaj radi, jel je ispao iz bicikla i slično. Ako je iza u sjedalici, vi ga zaklanjate od vjetra i letećih objekata, što mislim da je daleko veća prednost. Jedini je problem što ga ne možete dobro vidjeti, ali ako je dobro postavljen nema on kamo. Također u vožnji možete gledati sjenu ili u izloge i baciti pogled da li je s malim sve uredu.

Razmislite, vidite, u svakom slučaju ispravno postavite sjedalicu i obavezno stavite bebaču kacigu na glavu.

Čišćenje nosa usisavačem

Kad sam prvi put čuo da se bebi može čistiti nosić pomoću posebnog dodatka koji ide na usisavač- prenarazio sam se. Automatski sam posegnuo u arhivu sjećanja i pronašao informaciju kako si je jadan stari deda usisao pimpek dok je čistio po kući. Slijedeći logiku mašta je zorno dočarala kako usisavač kroz nos vadi sve unutrašnje organe i priprema tijelo za balzamiranje a ženi sam obrazložio zašto ja ustvari ne volim usisavati.

Kako s vremenom i najtvrđe brane popuste tako sam i ja (žena je odlučila) jednog dana nabavio nosni aspirator ili ti priključak za usisavač koji vadi šmrkljiće. Odrastao sam sa starijim bratom tako da od 15 godine više nisam gadljiv ali ovo nisam imao snage niti isprobati niti gledati. Sjećanje na jadnog dedicu bilo je preživo.

Sve u svemu- priključak za usisavač iliti nosni aspirator je mrak. Neovisno o jačini usisavača usis nije jak i odlično vadi šlajm i sakrivene šmrkljiće. Najbolje ga je odmah nakon upotrebe oprati/isprati pod vrućom vodom. U apoteci su nudili dva različita aspiratora za usisavač, mi smo kupili povoljniji za cca 120 kn i odličan je. Super stvar, zbilja za preporuku. Bebaču smo time izvadili čitavo brdo sluzi a ja sam se riješio straha od usisavača. Sad ponovo s veseljem mogu usisavati po kući, barem tako kaže supruga.

Razbacane cipele

Majka i kćer vodile su dugogodišnju bitku oko spremanja cipela. Kad bi se kćer vratila kući skinula bi cipele i nemarno ih odložila na pod. Majku je to jako ljutilo. Čim bi kćer ušla u kuću majka bi doviknula: «Lijepo odloži cipele u ormarić!» Kćer bi frknula nosom, okrenula očima i neuredno bacila cipele na pod. Majka bi se ljutila i prigovarala a kćer joj ne bi ostala dužna. Rat oko pospremanja cipela trajao je godinama.

Jedan dan vrati se kćer kući i uobičajeno odbaci cipele svaku na svoju stranu. Već spremna s okretanjem očima na mamine povike iznenadi se kad začuje glas dobrodošlice «Bok kćeri, dobro došla doma!». Kćer je pomislila kako se dogodilo nešto posebno pa je majka vesela i dobre volje zaboravila na uobičajenu dreku oko cipela.

Sljedećih par dana majka ju je svaki dan dočekala sa dobrodošlicom. Više nije spominjala pospremanje cipela.
Nakon tjedan dana kćer znatiželjno upita majku: «Zar te više ne smeta kada neuredno ostavim cipele pri povratku kući?»
«Naravno da me smeta.», smireno odgovori majka.
«Ali zašto onda ne vičeš na mene i ne upozoravaš me da ih spremim?» iznenađeno upita kćer.
«To sam radila godinama i što sam time postigla? Ništa! Ti si i dalje ostavlja cipele svaku na svoju stranu a nas dvije bi se posvadile. Tako da sam sad odlučila prigovaranje zamijeniti lijepim pozdravom. Tako se bolje osjećam»

Od tog dana kćer je počela uredno pospremati cipele.

Sling nosiljka- za što se sve može upotrijebiti

Jedno jutro smo bebonja i ja otišli tramvajem u grad. Prošetali se po Jelačić placu svratili do Dolca i završili na Zrinjevcu. Do Zrinjevca je bebač bio u slingu gdje sam ga izvadio iz slinga i pustio na slobodu. Jurcao je amo-tamo u potrazi za cvijećem, vodoskocima, travom, psima… Dok sam jurcao za njim nikako se nisam mogao otresti osjećaja kako mi smeta kišobran u ruci. Pronašao sam rješenje. Sport Bily ima supersak a ja sling. Kišobran sam objesio za kolut od slinga. Bezbrižno sam mogao nastaviti jurcati a kišobran se fino klatio viseći na ringu. Sling je zbilja višenamjenski- To me ponukalo da razmislim za što sam sve koristio sling osim nošenja bebača. Evo dosadašnjeg rezultata:

1. Nošenje stvari
Prvi put sam u slingu nosio lubenicu jer sam jedino tako mogao dovući iz auta sve stvari iz jednog puta. Svidjelo mi se i zbilja je praktično kada ti treba dodatan par ruku. Kad idemo u veliki šoping nosimo veći ruksak sa nama. Više nego jednom sam uz vrećice, velki i mali ruksak koristio sling kako bi sve donesao doma iz jednog cuga.

2. Zavjesa u autu- zaštita od sunca
Auto nema zatamnjena stakla niti ikakvu zaštitu od sunca. Cijelo prošlo ljeto smo za vrijeme vožnje bebonji slingom osiguravali hlad.

3. Nosač kišobrana
Uz kišobran sad razmišljam da na ring od slinga stavim karabiner (metalne karike s vratašcima koje se mogu jednostavno otvoriti i zatvoriti). Tak da kad se vraćamo iz pekare ili dućana samo na karabiner objesim vrećicu. Pokušat ću jednom.

4. Dojenje na javnom mjestu
Sling osigurava intimno dojenje na javnom mjestu. Poput paravana prekrije bebinu glavu i dojenje makne iz vidokruga prolaznika.

Baš me zanimaju iskustva drugih sling roditelja. Postavit ću pitanje na nekom od foruma, možda dobijem kakvu dodatnu ideju.

ZELENDAN- dječji eko sajam, 17.4.2010.

Gdje ćete ići za ovaj vikend u subotu? Ako imate klince ili ih planirate imati toplo preporučam Bundek! Zašto?

Zato što se ovu subotu na Bundeku održava Zelendan Rodin dječji eko sajam. Bogat i raznolik program svakome nudi nešto interesantno. Održati će se više od 30 različitih radionica i aktivnosti za djecu i roditelje, npr. za djecu: sadnja mladica u reciklirane tegle, izrada prirodnih svijeća, recikliranog papira, balzama za usne, oslikavanje i šivanje platnenih vrećica, glazbene radionice; za roditelje: predavanje o eko sredstvima za čišćenje, radionica o zdravoj dohrani za dojenčad, o vožnji biciklom, platnenim pelenama, nosiljkama za bebe i mnoge druge. Bit će pripremljena poučna eko staza za djecu, posadit će se stablo i izraditi zajednička Zelendanska zastava.

Jedini problem je što se sajam održava samo jedan dan. Nemoguće je pohoditi sve interesantne radionice i aktivnosti u jednom danu. Za neke aktivnosti potrebno je prije se najaviti. Više informacija pogledajte na rodinim stranicama: LINK ZA ZELENDAN

Suze djeteta

"Prve suze djeteta su molbe; ako ih ne spriječite, postat će naredbe."

Rousseau

Pozitivan ili negativan način razmišljanja- vaš izbor

Kad sam s bebom u gradu svako malo nam se netko obrati željan komuniciranja ili s bebom ili o bebi. Od raznog profila ljudi koji su se obratili danas smo imali prvi put čast prozboriti s časnom sestrom.

Stajali smo pored tramvajske stanice i jeli prazan kroasan i jogurt. Malom sam objašnjavao kako se po cesti voze auti i tramvaji a da se mi trebamo držati pločnika. On je gledao cestu, žvakao i pozorno slušao. U taj tren dođe draga teta opatica.

Opatica: Morate ga paziti ili će vam otići na cestu.
Ja: Zna on gdje treba ići. Ne ide na cestu.
Opatica: Kako znate da vam baš sad neće odjuriti na cestu?
Ja: Povjerenje. Imam povjerenje u njega.
Opatica: Otići će on. Svi tako odu. Barem jednom. Pobjegnu vam iz čistog inata direkt na cestu.

Tada je došao tramvaj i teta opatica je uskočila u njega. Mali je tražio još kroasana i mahnuo teti opatici pa-pa.

Zbilja ne znam zašto su odrasli ljudi toliko zakačeni za negativne stvari? Svako malo možeš čuti ne ovo-ne ono, pazi ovo-pazi ono. Više prijatelja me upitalo "Da li je mali već dobio dojenačke grčeve?» automatski pretpostavljajući da grčevi dolaze kod beba pod mus. Ne nije imao grčeve niti ne vidim razloga zašto bi morao ODJURITI IZ INATA na cestu ili napraviti druge nepodopštine. Ne kažem da mali neće nikada htjeti odjuriti na cestu jer ne znam čitati iz graha. Ono što želim reći jest da nema svrhe predviđati moguće negativne događaje i većinu svog vremena usmjeriti na njih. Radije se orijentirajmo na pozitivno!

Citati o roditeljstvu

Prije braka imao sam šest teorija o odgoju djece. Sada imam šestero djece i nijednu teoriju

Earl of Rochester

Smog

Netko mi je rekao da se najveća koncentracija smoga u gradovima zadržava do jedan metar visine. Ta visina odgovara visini bebinog nosa u dječjim kolicima.

Naš mali se do sada samo par puta nalazio na toj visini, jer smo ga svega desetak puta imali u kolicima. No kako je sad prohodao i provozio na triciklu- taman se nalazi na području najveće koncentracije smoga. Naravno, ako je točno to što mi je jednom netko rekao.

Vraćajući se iz parka probao sam iskustvenom metodom provjeriti točnost tvrdnje o smogu. Na prometnom mjestu udahnuo sam punim plućima zrak na mojih metar i 80 visine. Zatim sam se sagnuo na bebonjinu visinu i ponovio udah. Učinilo mi se kako je zrak na bebonjinoj razini teži za disanje. Ponovio sam udahe još par puta i svaki put mi se učinilo isto, da je zrak koji on udiše zagađeniji.

Očigledno je taj netko dobro rekao o smogu. Ili kako bi rekao Mujo Hasi: Ne znam je li s'mog ili s'tvog ali zbilja smrdi!».

Dijete cvijeća

Naš mališan je pravo dijete cvijeća. Od ranih nošenja u slingu pokazivao je veliki interes za cvijeće. Dobro, prvo što mu je zaokupljalo pažnju dok se bezbrižno ljuljuškao u nosiljci bio je prometni znak zabranjeno parkiranje. Ubrzo se pojavio i interes za cvijećem. Do tada nisam niti znao koliko u gradu ima cvijeća i znakova zabranjeno parkiranje.

Ljubav prema prometnom znaku zabranjenog parkiranja napustila ga je s 6 mjeseci ali ljubav prema cvijeću ostala je do danas. Sad kad se šećemo po parku, prirodi, mali kad vidi neki cvijet ode do njega i nježno ga podraga kažiprstom. Onda se spusti na sve četiri i zabije njuškicu u cvijet- kao, sad ga on miriši. Nisam skužio da li on zaista miriši cvijet ili samo oponaša tu radnju, ali u svakom slučaju zgodno je vidjeti bebu od 15 mjeseci kako je nježno prema cvijeću i uživa u njegovom mirisu.

Prije tri dana otišli smo do pošte. Kod pošte ima jedna mala zelena površina, kojih deset kvadrata, dva sa pet metara. Zbog male površine skoro joj ne bi dao naziv zelena površina dok je ona mom bebaču to prostrana prerija. Jurca po njoj simo-tamo, kao da se radi o kilometrima slobodnog prostora. I tada, prije tri dana, na moje iznenađenje, mali ubere jedan cvijet, pa drugi, pa treći i tako redom. Zbilja sam bio iznenađen. Pokušao sam mu objasniti da ne trga cvijeće ali bez uspjeha.

Popodne sam morao podijeliti novost sa suprugom.

Ja: Draga (sav smušen i zbunjen glasom velike žalosti)
Žena: Reci (i krene jesti juhu)
Ja: Danas je mali brao cvijeće. Ubrao je 5 tratinčica i dva maslačka (dok sam govorio izjedao me osjećaj krivnje, mislio sam da sam ja kriv što mali trga cvijeće)
Žena: Znam. Vidjela sam ga da to jučer radi. (posoli juhu i nastavi jesti)
Ja: Da? (osjećaj olakšanja, nisam ja kriv)
Žena: Sandra mu je to pokazala (bili smo jučer kod prijatelja)
Ja: Prasica (kao ljutito, ali sretan jer nisam ja kriv)
Žena: Otrgnula je cvijet pred njim. Pomirisala cvijet, dala njemu da pomiriši i onda ga je bacila.
Ja: Prasica (skoro ljutito. Ljudi zbilja znaju biti prasci. Ubrati cvijet, pomirisati ga i onda sekundu kasnije baciti. Možda nevažna stvar ali to po meni ocrtava puno dublju problematiku)
Žena: Onda je naš mali prasac odmah išao ubrati jedan cvijet. Mirisao ga je cijelo vrijeme ali nije ispuštao iz ruke.
Ja: Prasac (sa osmjehom i ponosom što nije bacio cvijet)
Žena: Primijetila sam isto da je par puta ubrao tratinčicu ali niti jednom neki drugi cvijet. Druge je dragao i mirisao.
Ja: To je moj sin (ponosno)

Dan poslije, prekjučer išli smo u park. Naišli smo na cvijeće. Rekao sam malom kako su ljudi različiti ali da bi ja radije pomirisao cvijet i ostavio ga da raste u prirodnoj okolini. Bebač me gledao i podragao cvijet. Danas smo isto bili u parku i mali je opet mirisao cvijeće i veselio mu se – nije ih brao. Je da se sjeo u kakicu od peseka i zmazao si drekecom cipele, hlače i jaknu, ali to je za neki drugi post.

Mali je pravi dječak cvijeća. Baš sam sretan zbog toga

PS Kad smo išli u bezbrojne sling šetnje s bebačem uvijek bi mu više-manje opisivali svijet oko njega. Posebnu pozornost usmjeravali smo na cvijeće, pogotovo moja žena. To nije bilo napravljeno s nekom namjerom, samo smo mu htjeli ukazati na ljepotu cvijeta. Vjerujem da je njegova ljubav prema cvijeću uzrokovana ili barem potpomognuta sa time.