Odjel za zemljišne knjige

Danas smo nas dva fakina odjurili biciklom podignuti neke papire na građansko-općinski sud, odjel za zemljišne knjige. To je tamo kod nacionalne biblioteke. Ostavili bicikle na krivoj strani zgrade (ulaz je na istoku) pa sam ga nosio kilometre na ramenima do prave strane zgrade. Tetka za šalterom je skužila da sam s bebačom pa me pustila preko reda. Lijepo od nje mada zbilja nije trebalo.

Mali se igrao, istraživao, jeo, pio, uživao čekajući red. Kad smo dobili tražene papire malac je upravo usavršio penjanje na jednu stolicu. Sa stolice mu se pružao zgodan vidik na računalo u dohvatu njegovih ruku- Mogao je nesputano pipkati po tastaturi. Mi smo dobili tražene papire, mogli smo ići, ali njemu je baš sada postalo najzanimljivije. Tolerancija mi je pala za jedan stupanj jer sam se nadao odlasku iz čekaonice i dolasku u park. On nije dijelio moje mišljenje.

Pokušao sam ga odvući s nekom prozirnom forom od računala ali bez uspjeha. Kad sam smišljao novi fazon kojim bi ga udaljio od računala i usmjerio u meni željenom smjeru obratio mi se sjedi striček sa podužim brkovima.

Striček s brkovima: Pustite malog da se tu igra.

Ja: Da.? (Pogledam brkatog stričeka, namjestim nasmiješeno znatiželjno lice da prikrijem nezadovoljstvo kaj mi netko soli pamet u ne baš najboljem trenutku)

Striček s brkovima: Ta računala ionako ničemu ne služe. Neka se mali tu igra. Bolje je i vama. Barem ste u hladu

Ja: (Uputio sam stričeku još jedan kiseli osmjeh. Htio sam da bude slađi ali nisam uspio. Baš volim kad mi netko soli pamet što da radim s vlastitim djetetom. Tko je on da zna što ja trebam raditi s mojim sinom. Pa ja sam roditelj!!! Mali je moj sin. Neka svom sinu pametuje. I onda… i onda sam nevoljko priznao da je brkonja u pravu. JA bih radije da se odmaknemo od ovih šaltera i zbrišemo van u park. I to bi bilo bolje za bebača- uvjereno sam mislio u sebi mada je bebonja cijelo vrijeme davao do znanja da želi ostati.

Ostali smo još neko vrijeme na zemljišno-knjižnom odjelu. Brkati striček nam se više nije obratio a ja sam mu se u mislima zahvalio na savjetu. Mali se izigrao. Počeo sam ga ljubit po leđima i mazit. Upalilo je. Bio je spreman za odlazak. Otišli smo.

Gledanje znakove beba

Danas smo prvi put izašli iz parka na bebačev zahtjev. On je i prije znao dati do znanja da želi ići doma ali sam tek danas prepoznao na vrijeme te znakove. Došao je do svog tricikla, pokazao prstom na njega a zatim u smjeru od kud smo došli. Ispustio je neki neartikulirani zvuk dok je to pokazivao. Automatski sam pomislio da želi ići doma ali mi je razum drukčije govorio: «Ma nema šanse. On je beba. Bebe ne žele izaći iz parka svojom voljom.» Srećom poslušao sam prvu misao i krenuli smo doma.

Kad smo došli doma bilo je i više nego očito da je spreman za spavanac. To nisam prepoznao u parku. Dobro da mi je rekao što želi i još bolje što sam shvatio što govori. Jer da nisam prepoznao njegovu poruku ostali bismo onoliko koliko je po mojem mjerilu dobro da ostanemo u parku. Zatim bi imali problema pri izlasku iz parka i spremanju na spavanje jer bi on bio preumoran i cendrav.

Drago mi je što smo se dobro sporazumjeli.

am danas čuo što mi dijete govori. Prije mi se par puta učinilo kako mi bebač govori da želi ići doma ali sam mislio kako to umišljam. Zato smo ostali i tek bi pri kasnijem izlasku iz parka shvatio kako sam donio pogrešnu odluku.

Juha od ribica i povrća

Žena je jučer napravila odličnu juhu od fileta škarpine i povrća. Ostalo je za danas tako da nisam trebao kuhati juhu. Super. Barem sam tako mislio dok mališan nije otvorio frižider i povukao lonac s juhom na pod. Bio sam pol metra od njega ali nisam uspio spriječiti izlijevanje juhe iz lonca. Srećom radilo se o juhi a ne o nafti tako da nismo uzrokovali neku veću ekološku nesreću.

Dok sam iznenađeno razmišljao kako da reagiram moj mali je točno znao što treba napraviti. Uzviknuo je od sreće (vidio je grašak na podu), sagnuo se i počeo zobati grašak. Jedan po jedan. Dok je spretno pinceta hvatom uzimao graškiće i dalje nisam znao što da mu kažem. U dvije rečenice objasnio sam mu kako nam je to bila juha za ručak ali zato što je pala na pod moramo je baciti u smeće. Zatim sam otišao po krpu i pokupio juhu i njene ostatke s tepiha i pločica. Kad sam počeo čistiti mali me znatiželjno promatrao. Mislim da mu nije bilo jasno zašto i ja ne jedem graškiće s poda. Dok sam čistio još jednom sam mu objasnio kako ćemo to sve baciti jer je juha pala na pod. Nisam se osjećao niti ljuto niti živčano. Samo sam razmišljao kako mu što bolje prenijeti poruku da je ovakve stvari bolje izbjegavati.

Ne znam jel je upalilo, ali je za pet minuta ponovo otvorio frižider i počeo dizati poklopac od još jednog lonca s jučerašnjim ručkom (njoki u nekom super saftu). Pustio sam ga da diže ali sam bio spreman za hvatanje lonca po potrebi. Mali je dignuo poklopac i rekao: njam njam. Ti jarca, nekad mi je potrebno nacrtati da bi shvatio. Fakin je bio gladan. Bilo mi je žao kaj mu ne mogu ponuditi juhicu za jelo.

PS Kad malo bolje razmislim lonac s juhom je bio nespretno postavljen (na jednu plastičnu posudu) i zato ga je mali i srušio. Ima žena pravo, moram malo bolje spremati stvari u frižider.

Nadmudrivanje

Već neko vrijeme sinek polijeva razne stvar sa vodom iz svoje bočice. Nekada više nekada manje. Danas je bilo više.

Bezbrižno je gledao crtić uz povremeno izlijevanje vode na hlače. Kap po kap. Kap po kap. Ne znam o kojoj se točno kapi radilo ali jedna je bila previše. Ta je uznemirila moj roditeljski duh. Grozničavo sam razmišljao kako objasniti malom vatrogascu da nema požara i da nije neka fora prolijevati vodu po sebi. Dok sam razmišljao on je i dalje gledao crtić i po sitno zalijevao hlače. Sinula mi je ideja.

Uzeo sam mu bočicu vode i skinuo gornji dio. Bočica se pretvorila u čašu. Nadolio sam malo vode, sveukupno 1dl, i vratio mu otvorenu bočicu. Ideja je bila da se polije sa svom vodom po hlačama i osjeti nelagodu. He, he, mudar edukativan trik.

Kad sam mu vratio bočicu mali je u miru gledao crtić i ko za vraga više nije imao namjeru polijevati se. Počeo sam ga poticati da se polije ali me nije previše fermao. Nakon dužeg uvjeravanja i pomoći moje malenkosti izlili smo vodu u njegovo krilo. Sav uzbuđen čekao sam njegovu reakciju. A on- on nije niti trepnuo. Jadniku izlijemo 1dl vode u krilo a ovaj niti trepne. Svaka čast, pokeraška faca za pet.

Nastavio je gledati crtić kao da se ništa nije desilo a ja… nisu mi narasle uši ali sam se osjećao kao pravi magarac. Što sam drugo mogao, uz osjećaj grižnje savjesti što sam polio sina po hlačama, otišao sam mu po čiste hlače i gače i promijenio mokre. Mali je car a ja još moram puno žganaca jesti.

Spavanje na biciklu

Već duže vremena planiram pisati o važnosti kvalitetnog upravljanja vremenom ali nikako da nađem vremena. Nisam ga niti sada pronašao tako da se neću ozbiljnije posvetiti toj temi nego ću je samo malo zagrebati po površini.

Danas smo bebač i ja išli biciklom na posao. Malcu je trebala minuta i pol da se opusti i slobodno počne jurcati kancelarijama. Od svih prisutnih osoba najviše se veselio Beloni (pas). Nakon preko sat vremena đuskanja, skakanja i istraživanja čeznutljivo je pogledao prema vratima i lagano zaplakao. Dao je znak da je umoran i da želi ići doma spavati. Na jedvite jade i uz pomoć kolega izanimirali smo ga da izdrži još dvadeset minuta, da završim što sam trebao, i napokon smo krenuli doma.

Nakon deset minuta vožnje biciklom glava mu je počela padati od umora. Nakon dvanaest minuta vožnje glava mu je pala od umora. Zaspao je u sjedalici na biciklu. Provjerio sam sigurnosni pojas i nategnuo ga najbolje što sam mogao. Usprkos tome glava bi mu povremeno pala na prsa i klimatala se amo tamo. Pažljivo sam izbjegavao hupsere i rupe te nakon pola sata vožnje došao doma. Odnio sam ga u kuću, skinuo ga u majicu kratkih rukava i ostavio spavati u krevet. Nije se niti pomaknuo.

Vratimo se upravljanju vremenom. Znao sam da ću danas ići na posao. Znao sam koliko ću na poslu potrošiti vremena. Da smo krenuli ranije izbjegnuo bi njegov umor na poslu i nezadovoljstvo što ne idemo doma. Izbjegnuli bi spavanje na biciklu i klimatanje glave.

Kvalitetno upravljanje vremenom može puno olakšati život i učiniti ga jednostavnijim i bezbrižnijim. No o tom drugom prilikom. Idem sada završiti ručak a kasnije ću potražiti informaciju smije li se voziti beba na biciklu ako spava.