Pozitivan ili negativan način razmišljanja- vaš izbor

Kad sam s bebom u gradu svako malo nam se netko obrati željan komuniciranja ili s bebom ili o bebi. Od raznog profila ljudi koji su se obratili danas smo imali prvi put čast prozboriti s časnom sestrom.

Stajali smo pored tramvajske stanice i jeli prazan kroasan i jogurt. Malom sam objašnjavao kako se po cesti voze auti i tramvaji a da se mi trebamo držati pločnika. On je gledao cestu, žvakao i pozorno slušao. U taj tren dođe draga teta opatica.

Opatica: Morate ga paziti ili će vam otići na cestu.
Ja: Zna on gdje treba ići. Ne ide na cestu.
Opatica: Kako znate da vam baš sad neće odjuriti na cestu?
Ja: Povjerenje. Imam povjerenje u njega.
Opatica: Otići će on. Svi tako odu. Barem jednom. Pobjegnu vam iz čistog inata direkt na cestu.

Tada je došao tramvaj i teta opatica je uskočila u njega. Mali je tražio još kroasana i mahnuo teti opatici pa-pa.

Zbilja ne znam zašto su odrasli ljudi toliko zakačeni za negativne stvari? Svako malo možeš čuti ne ovo-ne ono, pazi ovo-pazi ono. Više prijatelja me upitalo "Da li je mali već dobio dojenačke grčeve?» automatski pretpostavljajući da grčevi dolaze kod beba pod mus. Ne nije imao grčeve niti ne vidim razloga zašto bi morao ODJURITI IZ INATA na cestu ili napraviti druge nepodopštine. Ne kažem da mali neće nikada htjeti odjuriti na cestu jer ne znam čitati iz graha. Ono što želim reći jest da nema svrhe predviđati moguće negativne događaje i većinu svog vremena usmjeriti na njih. Radije se orijentirajmo na pozitivno!