Uvod

Još kao klinac nije mi se dopao odnos kako se roditelji/stariji ponašaju prema djeci. Uz čast par izuzetaka, smatrao sam kako stariji ne poštuju u potpunosti dječji svijet u kojem su se i sami jednom nalazili.

Svoja razmišljanja podijelio sam s ocem. Rekao sam kako nije pravedno što stariji dovoljno ne slušaju djecu, ne razumiju djecu i uvijek rade po svome.

Tata se složio sa mnom i rekao je kako ovo nije pravedan svijet. No kako je otac bio mudar čovjek, nije stao na tome nego me priupitao:

"Znaš što možeš napraviti vezano za nerazumijevanje odraslih prema djeci?"

"Što?" - upitao sam znatiželjan i pun nade.

"Jednom kad narasteš i uđeš u svijet odraslih" - objašnjavao je tata - "sjeti se našeg razgovora i sjeti se svijeta djece. Sjeti se kako je biti dijete i poštuj dijete u potpunosti. Budi najbolji roditelj koji možeš biti. Time si napravio prvi korak prema ispravljanju nepravde koja te sada muči."

Te riječi ostale su mi u glavi cijelo djetinjstvo. Veselio sam se trenutku kada ću ja odrasti, imati svoje dijete i biti najbolji tata što mogu biti.

Sada imam dijete, još koji dan i biti će 7mjeseci od rođenja. Razmišljam, trudim se i pokušavam biti najbolji što mogu.

Ovaj blog je mjesto gdje ću pisati razmišljanja kako biti što bolji roditelj. Bilo bi mi drago ako blog bude nekom od pomoći na putu sretnog roditeljstva. Ako nekoga potaknem na razmišljanje, hura, biti će mi drago. Ako nekoga potaknem na djelovanje, tri put hura, ja sam najsretniji čovjek na svijetu.