Uspoređivanje

Ljudi smo. Svjesniji od ostalih životinja na ovoj planeti. Barem tako mislimo.
Uz svijest ono glavno što nas dijeli od životinja je naša mogućnost odabira. Nije se lako nositi s time, te nije rijetki slučaj da u svojoj veličanstvenosti i naprednom razvoju, u svoj veličini potencijala slobodnog odabira izgubljeni plutamo oceanom života ne znajući kuda idemo i pod kojim se zvijezdama nalazimo.

Jedna od velikih nepotrebnih zamki u koje sami upadamo je uspoređivanje.
«Vidiš kako je ovo dijete dobro a ti plačeš.»
«Zar nisi mogao bolje?! Kako je to mogao Ivica!»
«Sandra uvijek sve pospremi a ti nikad ništa!»

Ja sam negativnu stranu uspoređivanja dobro zapamtio u srednjoj školi a pogotovo za vrijeme studiranja. Pomalo lijen i nevoljan za učit u srednjoj školi nisam imao baš neki prosjek. To se nastavilo i na fakultetu. Moja draga sestrična, s druge strane imala je same petice. Kad bi se ja pojavio kod tete i bake s dvojkom- trube bi svirale, na moju trojku čulo bi se tri put hura. Četvorka bi odzvanjala kao Grički top, a za peticu ne bi bilo riječi jerbo bi to bilo ravno uspjehu leta na Mars. Dok s druge strane, draga sestrična bi za sve osim petice dobila pokudu ili barem malo ubacivanja tuge i žalosti. Baka i teta njene petice nisu se nagrađivane. One su bile smatrane pod normalno. Koji je bio rezultat toga svega? Sestrična se nije ugodno osjećala kada bi ja za loše ocjene dobivao hvalospjeve a njen rad i trud ne bi bio pravedno nagrađen. Meni je bilo drago vidjeti kako netko dijeli moju sreću ali s druge strane bilo je jako glupo čuti kako me hvale sestrični koja je imala veći uspjeh od mene, nabacujući joj na nos kako sam ja postigao veći uspjeh od nje, a nisam. Pokušao sam objasniti baki i teti nepravilno ponašanje, ali nisam naišao na sluha. Nisam naišao na sluha zato što se ljudi teško mijenjaju, i teško mijenjaju svoje naučene stavove i ponašanje. Šteta što smo tako tromi u mijenjanju sebe, a opet voljni pametovati drugima kako da žive svoj život. Ali takav je život, mi, najsvjesnija bića na planetu imamo slobodu odabira da budemo to želimo. Meni kao pojedincu ne preostaje ništa drugo nego baviti se vlastitim odabirima, a moj je: Izbjegnuti uspoređivanje, prihvatiti sve ljude kao jedinstvene osobe na ovoj planeti. Ne uspoređivati, niti djecu kao ni odrasle.

Završit ću ovaj post s još jednom napomenom o uspoređivanju- uspoređivanju beba, dojenčadi. To je ono što se učestalo može čuti u bilo kojem parku u gradu. Ljudi željni samohvale a uglavnom poremećene sposobnosti obavljanja kvalitetnog razgovor i nikakve sposobnosti slušanja sposobni su reći sljedeće:

«Moj mali je prohodao s 6 mjeseci. Tvoj ima 8 pa ne hoda. Mora da je lijen.»
«Moja mala se smije na glas od 1 mjeseca a od tvog ni traga glasa.»
«Zar tvoj ne hoda, moja mala je već u to vrijeme jurila na sve strane»
«Još uvijek je na mlijeku? Pa do kada misliš dojiti? Moj je u to vrijeme bio na krvavicama.»

Vaš život je jedinstven. Kako život vaših najbližih i najdaljih tako i život vašeg djeteta. Postoje tablice prosječne težine, visine, vremenski rokovi kad se treba okretat, hodat… Naravno, budite upoznati s time, ali nemojte da vam to preuzme život i da paranoično sve uspoređujete. To su prosječne vrijednosti koja dozvoljavaju odstupanja. Vaše dijete je jedinstveno. Na njemu čete vidjeti ako nešto nije kako treba. Ako je zdravo, sretno, nema potrebe za brigom uzrokovanom uspoređivanjem s drugom djecom.

Svaki život je jedinstven. Dopustite vašem djetetu da živi svoju jedinstvenost!