Uspoređivanje

Ljudi smo. Svjesniji od ostalih životinja na ovoj planeti. Barem tako mislimo.
Uz svijest ono glavno što nas dijeli od životinja je naša mogućnost odabira. Nije se lako nositi s time, te nije rijetki slučaj da u svojoj veličanstvenosti i naprednom razvoju, u svoj veličini potencijala slobodnog odabira izgubljeni plutamo oceanom života ne znajući kuda idemo i pod kojim se zvijezdama nalazimo.

Jedna od velikih nepotrebnih zamki u koje sami upadamo je uspoređivanje.
«Vidiš kako je ovo dijete dobro a ti plačeš.»
«Zar nisi mogao bolje?! Kako je to mogao Ivica!»
«Sandra uvijek sve pospremi a ti nikad ništa!»

Ja sam negativnu stranu uspoređivanja dobro zapamtio u srednjoj školi a pogotovo za vrijeme studiranja. Pomalo lijen i nevoljan za učit u srednjoj školi nisam imao baš neki prosjek. To se nastavilo i na fakultetu. Moja draga sestrična, s druge strane imala je same petice. Kad bi se ja pojavio kod tete i bake s dvojkom- trube bi svirale, na moju trojku čulo bi se tri put hura. Četvorka bi odzvanjala kao Grički top, a za peticu ne bi bilo riječi jerbo bi to bilo ravno uspjehu leta na Mars. Dok s druge strane, draga sestrična bi za sve osim petice dobila pokudu ili barem malo ubacivanja tuge i žalosti. Baka i teta njene petice nisu se nagrađivane. One su bile smatrane pod normalno. Koji je bio rezultat toga svega? Sestrična se nije ugodno osjećala kada bi ja za loše ocjene dobivao hvalospjeve a njen rad i trud ne bi bio pravedno nagrađen. Meni je bilo drago vidjeti kako netko dijeli moju sreću ali s druge strane bilo je jako glupo čuti kako me hvale sestrični koja je imala veći uspjeh od mene, nabacujući joj na nos kako sam ja postigao veći uspjeh od nje, a nisam. Pokušao sam objasniti baki i teti nepravilno ponašanje, ali nisam naišao na sluha. Nisam naišao na sluha zato što se ljudi teško mijenjaju, i teško mijenjaju svoje naučene stavove i ponašanje. Šteta što smo tako tromi u mijenjanju sebe, a opet voljni pametovati drugima kako da žive svoj život. Ali takav je život, mi, najsvjesnija bića na planetu imamo slobodu odabira da budemo to želimo. Meni kao pojedincu ne preostaje ništa drugo nego baviti se vlastitim odabirima, a moj je: Izbjegnuti uspoređivanje, prihvatiti sve ljude kao jedinstvene osobe na ovoj planeti. Ne uspoređivati, niti djecu kao ni odrasle.

Završit ću ovaj post s još jednom napomenom o uspoređivanju- uspoređivanju beba, dojenčadi. To je ono što se učestalo može čuti u bilo kojem parku u gradu. Ljudi željni samohvale a uglavnom poremećene sposobnosti obavljanja kvalitetnog razgovor i nikakve sposobnosti slušanja sposobni su reći sljedeće:

«Moj mali je prohodao s 6 mjeseci. Tvoj ima 8 pa ne hoda. Mora da je lijen.»
«Moja mala se smije na glas od 1 mjeseca a od tvog ni traga glasa.»
«Zar tvoj ne hoda, moja mala je već u to vrijeme jurila na sve strane»
«Još uvijek je na mlijeku? Pa do kada misliš dojiti? Moj je u to vrijeme bio na krvavicama.»

Vaš život je jedinstven. Kako život vaših najbližih i najdaljih tako i život vašeg djeteta. Postoje tablice prosječne težine, visine, vremenski rokovi kad se treba okretat, hodat… Naravno, budite upoznati s time, ali nemojte da vam to preuzme život i da paranoično sve uspoređujete. To su prosječne vrijednosti koja dozvoljavaju odstupanja. Vaše dijete je jedinstveno. Na njemu čete vidjeti ako nešto nije kako treba. Ako je zdravo, sretno, nema potrebe za brigom uzrokovanom uspoređivanjem s drugom djecom.

Svaki život je jedinstven. Dopustite vašem djetetu da živi svoju jedinstvenost!

Internet

Danas nezaobilazan u svakom domu. Paradoks, kad mi je glava prepuna informacija i želim se opustit samo se priključim na Internet, na žižu informacija i surfam, gledam. Velim paradoks, zato što u želji opuštanja i smirivanja uma idem na mjesto gdje se nalazi pregršt informacija. Pročitam dnevna događanja, razne zanimljivosti i što je najbolje skoro sve što sam pročitao zaboravim.

Dostupnost informacija je nevjerojatna. Skoro sve što me je interesiralo o roditeljstvu upisao sam u tražilicu i pronašao tekst o tome. Dobro o nečemu se piše više, o nečemu manje, ali zbilja, na skoro sva pitanja koja su mi pala na pamet već je netko odgovorio.

Forumi su dušu dali za bolje shvaćanje roditeljstva. Korisno je čitati tuđa iskustva, jerbo to može biti dobar način shvaćanja prakse roditeljstva. Poštujem kad netko ima drukčija stajališta i poglede na roditeljstvo ali mi je muka vidjeti prepucavanja i niske udarce koje ljudi zadaju ako ne naiđu na istomišljenike. No i to spada u slobodu izražavanja i dostupnosti informacija.

Sloboda govora je zagarantirana, evo i ja imam prostor gdje mogu neometano iznositi svoja mišljenja. Ha, baš zato provjerite izvor informacija prije nego što povjerujete u istinitost istih. I zapamtite svi smo mi jako slični neovisno o boji kože ili spolu, a opet svako od nas je posebna jedinka i cijeli mali univerzum u malom.

Tata na porodiljnom

Početkom srpnja, nakon 6mj porodiljnog, najbolja od svih žena vratila se na posao. Ja sam preuzeo brigu nad mališanom i nastavio porodiljni. Porodiljni traje 12 mjeseci a ukoliko otac unutar prve godine djetetova života provede na porodiljnom barem 3 mjeseca, porodiljni se produžuje za dodatnih 2 mjeseca. Dodatnih 2 mjeseca može koristiti ili majka ili otac. Dakle, ako tata sudjeluje u odrađivanju porodiljnog dopusta, država omogućava porodiljni u trajanju 14 mjeseci.

Koja je papirologija potrebna da tata ode na porodiljni?
Na HZZO-u dati će vam sve potrebne formulare koje je potrebno za ispuniti, dopuštenje od tvrtke, suglasnost od supruge… Rješenje o porodiljnom dopustu HZZO će direktno poslati poslodavcu.

Što se tiče novaca, nakon prvih 6mj, najmanja/najveća naknada je oko 1.500 /2.500 kn.

Dok ovo pišem, kuha tikvicu za maloga, tikvice s paradajzom za ženu i mene. Mali spava na meni u nosiljci Mei Tai. Uh, tikvice su mi skoro zagorile.

Najbolji tata na svijetu! Kakav je to tata?

Kao mali, vizija najboljeg tate na svijetu odgovarala je opisu mog tate. Uvijek je bio raspoložen za igru, izmišljao je divne priče, zabavljao nas zagonetkama, igrao se s nama… prava uživancija. Kako me se to jako dojmilo i bilo sve što mi treba, mislio sam, nije problema biti dobar roditelj, samo se igraš i zezaš.

Kad sam postao roditelj, malo sam ostao zatečen. Kao kad je boksač na krivoj nozi a prijeti mu udarac s druge strane. Shvatio sam da se u definiciji dobar roditelj ne uključuje samo odnos dijete-roditelj. To je samo jedna poveznica, komadić šire slike. Biti dobar roditelj, biti najbolji tata na svijetu uključuje biti najbolja osoba na svijetu. Dobro možda malo pretjerujem, ali poanta je biti cjelovita osoba. Kao tata vi ste ujedno i muž i sin i zet i šogor i bratić i prijatelj… A vaš mali nasljednik gleda u vas kao u boga. Vi, kao roditelj ste mu sve. Beba gleda i uči. Beba gleda vaš odnos prema njemu samom i ostalom svijetu. Beba postaje dijete, zatim dječak/djevojčica pa mladić/djevojka, dok jedno dana ono sam ne postane roditelj. Vaše ponašanje je na jedan način hrana koju konzumira dok odrasta. Ne toliko što ste govorili, nego kako ste se ponašali jako utječe kakvim će on postati. A siguran sam kako ćete se svi složiti da treba hraniti djecu što zdravijom hranom. Vaše ponašanje shvatite kao vrstu hrane koju mu dajete i potrudite se da hrana ponašanja bude što bolje kvalitete. Tako će vaše dijete izrastati zdravije, sretnije s puno samopouzdanja.

Kako su godine prošle shvatio sam kako moj najbolji tata na svijetu nije bio najbolji suprug na svijetu. Temeljem navedenog ne bi ga mogao svrstati u rubriku najboljeg tate, ali time se ne zamaram. On je za mene i dalje ostao najbolji tata na svijetu.

Uvod

Još kao klinac nije mi se dopao odnos kako se roditelji/stariji ponašaju prema djeci. Uz čast par izuzetaka, smatrao sam kako stariji ne poštuju u potpunosti dječji svijet u kojem su se i sami jednom nalazili.

Svoja razmišljanja podijelio sam s ocem. Rekao sam kako nije pravedno što stariji dovoljno ne slušaju djecu, ne razumiju djecu i uvijek rade po svome.

Tata se složio sa mnom i rekao je kako ovo nije pravedan svijet. No kako je otac bio mudar čovjek, nije stao na tome nego me priupitao:

"Znaš što možeš napraviti vezano za nerazumijevanje odraslih prema djeci?"

"Što?" - upitao sam znatiželjan i pun nade.

"Jednom kad narasteš i uđeš u svijet odraslih" - objašnjavao je tata - "sjeti se našeg razgovora i sjeti se svijeta djece. Sjeti se kako je biti dijete i poštuj dijete u potpunosti. Budi najbolji roditelj koji možeš biti. Time si napravio prvi korak prema ispravljanju nepravde koja te sada muči."

Te riječi ostale su mi u glavi cijelo djetinjstvo. Veselio sam se trenutku kada ću ja odrasti, imati svoje dijete i biti najbolji tata što mogu biti.

Sada imam dijete, još koji dan i biti će 7mjeseci od rođenja. Razmišljam, trudim se i pokušavam biti najbolji što mogu.

Ovaj blog je mjesto gdje ću pisati razmišljanja kako biti što bolji roditelj. Bilo bi mi drago ako blog bude nekom od pomoći na putu sretnog roditeljstva. Ako nekoga potaknem na razmišljanje, hura, biti će mi drago. Ako nekoga potaknem na djelovanje, tri put hura, ja sam najsretniji čovjek na svijetu.