Nos čistimo ušpricavanjem fiziološke otopine. Šmrkljiće u zadnje vrijeme bebonja sam ispuše, ali ako treba pomoć poslužimo se štapićima za uši (nikad ih duboko gurati) ili nosnom pumpicom.
Poanta ovog posta je kako smo prije uvijek uštrcavali u nos dok je bebonja ležao. U početku, kad je skužio što ga čeka, otimao se kao da ga vodimo na klanje. S kojih 2 mjeseca života se primirio i provodio zapanjujuću mirnoću. Pacifistička tehnika trajala je do 6 mjeseca života kad se vratio tehnici ritanja.
I onda, sasvim slučajno, sunčanog jutra, primijetili smo, kada sjedi, bebonji nije niti malo problem primiti špric otopine u nos. Zato sada sjedimo kada to radimo. On zadovoljan, mi zadovoljni. Valjda ima bolji osjećaj kontrole ili vidi više stvari koje ga zanimaju pa lakše prebrodi torturu špricanja. U svakom slučaju nije toliko važno zašto je to tako, važno je da pali.