Divan završetak dana

Prije dva dana imali smo prekrasan završetak dana.
Umorni od rada na kući, nas troje (žena nad ženama, beba nad bebama i tata tikvan-ja) sjeli smo se na improviziranu klupicu od daske podboltane starim ciglama. Pogled nam je pucao na susjedno brdo iza kojeg je zašlo sunce. Oko nas tišina. Ne u doslovnom smislu, jer prirode stvara zvukove koji imaju čarobnu moć biti tihi. Svo troje smo odahnuli od naporna dana i opustili se. Onda se mali uzdignuo i veselo počeo davati mojoj najdražoj i meni poljupce. Jedan za drugim. Otvorenih usta, mali osmomjesečnjak iskazivao je nježnost. Malo je grlio i ljubio mamu pa malo zatim mene. Ha,ha, kakav je to bio prizor. Do sad nas je znao samo koji put liznuti, ali ovdje su se izmjenjivali poljupci za poljupcem. Za tern smo bili slinavi ali presretni.
Nažalost čarolija se prekinula kad smo išli spavati i tu istu cijelu noć. Nešto mu zadnjih tjedan dana ne da spavati.