Nadmudrivanje

Već neko vrijeme sinek polijeva razne stvar sa vodom iz svoje bočice. Nekada više nekada manje. Danas je bilo više.

Bezbrižno je gledao crtić uz povremeno izlijevanje vode na hlače. Kap po kap. Kap po kap. Ne znam o kojoj se točno kapi radilo ali jedna je bila previše. Ta je uznemirila moj roditeljski duh. Grozničavo sam razmišljao kako objasniti malom vatrogascu da nema požara i da nije neka fora prolijevati vodu po sebi. Dok sam razmišljao on je i dalje gledao crtić i po sitno zalijevao hlače. Sinula mi je ideja.

Uzeo sam mu bočicu vode i skinuo gornji dio. Bočica se pretvorila u čašu. Nadolio sam malo vode, sveukupno 1dl, i vratio mu otvorenu bočicu. Ideja je bila da se polije sa svom vodom po hlačama i osjeti nelagodu. He, he, mudar edukativan trik.

Kad sam mu vratio bočicu mali je u miru gledao crtić i ko za vraga više nije imao namjeru polijevati se. Počeo sam ga poticati da se polije ali me nije previše fermao. Nakon dužeg uvjeravanja i pomoći moje malenkosti izlili smo vodu u njegovo krilo. Sav uzbuđen čekao sam njegovu reakciju. A on- on nije niti trepnuo. Jadniku izlijemo 1dl vode u krilo a ovaj niti trepne. Svaka čast, pokeraška faca za pet.

Nastavio je gledati crtić kao da se ništa nije desilo a ja… nisu mi narasle uši ali sam se osjećao kao pravi magarac. Što sam drugo mogao, uz osjećaj grižnje savjesti što sam polio sina po hlačama, otišao sam mu po čiste hlače i gače i promijenio mokre. Mali je car a ja još moram puno žganaca jesti.