Prije neg' sam dobio bebača mislio sam da bebe nemaju sposobnost dužeg usmjeravanja pažnje. Prevario sam se. Zapravo me zadivi činjenica koliko bebe mogu biti fokusirane i usmjerene na ono što rade. Problem se desi kada mi odlučimo da trebaju raditi nešto drugo. Nego, da se vratim na temu posta, već prije mi je mali pomagao guliti naranču. Ja bi izrezao gornji i donji dio naranče, napravio rezove po kori a mališa bi zatim skidao koru. Danas smo igru guljenja naranče digli na viši nivo. Žena je išla na balkon popiti kavu u miru. Kako bi joj osigurao 5 minuta kontemplacije pozvao sam 15 mjesečnjaka da mi pomogne guliti naranču. Fakin sve kuži što mu kažemo. Čim sam ga zamolio za pomoć docupkao je do mene i čekao svoj red u guljenju. Kad sam mu pružio naranču otrgnuo je koru. Zamolio sam ga da odnese koru do smeća udaljeno 3 metra. Odnio je koru, bacio u smeće i vratio se. Zanimalo me da li će biti ustrajan u poslu i oguliti i odnijeti u smeće cijelu koru. Bio je ustrajan. Dolazio je i odlazio. Kao na traci. Usmjerena na svoj posao, nije prestajao raditi dok i zadnji komadić kore nije bio oguljen. Za nagradu smo pojeli naranču. Baš sam bio ponosan na njega.
