Osmijeh od milijun dolara

Spremao sam malog na popodnevno spavanje. Legli smo na krevet. Zagrlili se. Bili u tišini pola minute. Kad sam pomislio da je zaspao- ničim izazvan mali se nasmijao. Smijeh je kratak, pola na glas-pola u sebi. Oči su mu bile zatvorene tako da se sigurno sjetio smiješnog trenutka ili nešto pomislio. Sljedeće dvije minute svako malo bi se tako nasmijao. Smijao sam se s njim. Onda je zaspao.

Da mi netko ponudi milion dolara za osmjeh svoga sina ne bi razmišljao niti tren. Osmijeh vrijedi više.

Zašto kompliciramo vlastite živote kad je za sreću potrebno tako malo?

Dobro, sad da mi baš netko ponudi 10 miliona dolara... isto ne bi razmišljao niti tren;)