Za vrijeme vrhunca karijere Mirka Filipovića, prije jedne borbe, novinari su Mirka upitali hoće li prvo napasti protivnika rukama ili nogama? Mirko je odgovorio:
«Kad se borim onda se borim. Ne razmišljam, ne planiram, nego se borim. Svi treninzi i pripreme napravljeni su sa svrhom da budem što bolji borac. Ring je mjesto provjere mojih treninga. Kad sam u ringu opustim se i usmjerim na borbu. Što znam-znam. Što moj protivnik zna-zna. To se ne može promijeniti. Ja sam u trenutku i djelujem u skladu s tim.»
Puno puta u roditeljstvu koristim metodu Cro Copa. Kad sam u ringu, tj. kad sam s bebonjom opustim se i radim ono što mi dođe. Osluškujem ga, odaberem ponašanje ovisno o situaciji. Tada lako pročitam želje bebonje, lako ga usrećim, lako ga smirim ili uspavam. Čim počnem taktizirati, planirati, unervozim se i postanem manje uspješan.
Poanta je ista, radi li se o bilo kojem sportu, igri, poslu ili roditeljstvu, što je čovjek više opušten i usmjeren na sadašnjost, na trenutak, zagarantiran mu je veći uspjeh.
Teorija je jedno a praksa čist' nešto drugo. Zato prionimo na posao i teoriju približimo praksi. Sad. Odmah.
