srijeda, 18. studenoga 2009.

Tikvica ili patliđan?

Danas smo za ručak između ostalog imali patliđane (ostatke od jučer)i tikvice danas napravljene. Ja volim patliđane samo na jedan način. Oni nisu bili napravljeni na taj način.
Prvi sam imao pristup loncu i krenuo grabiti iz njega. «Igrom slučaja» nisam izvadio niti jedan patliđan. Moja žena izvadila je tri patliđana na tanjur, niti jednu tikvicu.

Bilo mi je žao. Želio sam joj ugoditi:

«Najdraža moja…» hm, kad malo bolje razmislim nije bilo baš tako umiljato bilo je ovako:

«Evo uzmi tikvicu, a ako hoćeš ja ću jedan patliđan»

«Ne hvala» bio je njen kratki odgovor. Bila je gladna.

Ja, ko tvrdoglavo magare još jednom upitam
«Ali gle, nemaš niti jednu tikvicu. Imaš patliđane koji su od jučer. Zar ne bi htjela radije koju tikvicu?»

«Ne. Baš sam se zaželjela patliđana. Zasitila sam se tikvica!»

Ha, ha, i tek tada meni sine moja zabluda. Bio sam uvjeren kako ona dijeli moje mišljenje o tikvicama i patliđanima. Želeći joj napraviti uslugu samo sam joj nudio ono što ona ne želi. Osnovna pogreška- u dobroj namjeri radio sam loše. Kad pomislim kako sam bio spreman žrtvovati se i pojesti patliđan kako ga ona ne bi morala. Baš sam se slatko nasmijao. No priča je dobro završila, usprkos lošoj komunikaciji svatko je jeo ono što mu više odgovara.

A beba, beba je mirno spavala.