Promjena guma na autu

Jučer ujutro sam otišao promijeniti zimske gume. Ženica i bebač otišli su na plac. Dok su momci mijenjali gume na autu ja sam uživao u kavi i jutarnjim novinama. Uh, kako sam se osjećao slobodan. Već dugo vremena nisam bio tako sam. Dragi su mi žena i dijete, ali povremeno je potreban odmak, čak i od raja.

Za vrijeme uživancije (evo samo kad se toga sjetim odmah mi je lakše) žena je imala nove zgode na placu. Bebač je, ko i uvijek, bio u nosiljci. Stari dobar sling. Jutro je bilo kišno.

Veli moja ženka: «Znaš koliko nam se ljudi danas obratilo na placu?»
Ja: «Ne, koliko?»
Ženka: «Brdo, skoro svaki drugi. Najgore od svega je što su svi isto pitali, isto reagirali.»
Ja: «Što su htjeli?»
Ženka: «Prvo bi kao zabrinuto pitali: Kud vodite bebu na kišu? Pokisnut će. Ja bi im objasnila da neće pokisnuti zato jer imam širom otvoren kišobran nad glavom. Onda bi se oni zamislili pa komentirali zamišljeno, više sebi nego meni: Da, da. Pa nek se dijete navikne i po kiši ići van. Katastrofa. Voditi razgovor s puno ljudi i na isti način. Već sam mislila da ću poluditi i nekog odalamiti kišobranom»
Ja: «A što je bebonja rekao na to?»
Ženka: «Lako je njemu. On se svakom smješkao. Kako je bilo tebi?»
Ja (s osmijehom na licu): «Uživao sam. Dok su momci mijenjali gume u miru sam popio kavu. Pročitao sam Večernji i na brzinu Jutarnji list»
Ženka: «Super si se brzo vratio. Mislila sam da te neće biti još sat vremena»
Ja: «Eh, da sam to prije znao zadržao bi se još duže!»