Naš stari dobri Supermen je u prvom filmu bio spreman zbog ljubavi odustati od svojih moći. Nedugo nakon što je postao smrtan i ranjiv dobio je batine u jednom kafiću. Nisu ga toliko utukle batine koliko osjećaj da je ranjiv. Prvi put je vidio svoju krv. Strašan osjećaj. Do jučer neranjiv super čovjek postao je ranjiv. Nije mu bilo lako. Na sreću svijeta i svih gledatelja u filmu Supermen ponovo zadobiva svoje moći i oduzima ih zločincima.Slična stvar se događa bebama. Bebe se osjećaju neranjivima, nepobjedivima, neuništivima. Nemaju osjećaj i pomisao da bi im se nešto moglo loše desiti. Ako žele doći od točke A do točke B njih ni najmanje ne zanima što bi pad od stola (točka A) do betonskog poda (točka B) mogao biti ranjiv.
Za sad, moj mali Supermen nije imao neke prevelike susrete sa svojom ranjivošću. Par puta se suočio s njima. Dva puta je pao s kreveta ali to ga je samo poučilo većoj spretnosti. Za to je bio on odgovoran. Veće iznenađenje i šok je doživio kad je ranjivost bila prouzročena utjecajem drugih osoba. Jednom je od svoje prijateljice dobio udarac kuhačom po glavi, dok ga je drugi put prijatelj gurnuo i srušio na pod. Oba puta nije bio problem zbog jačine udarca (od kuhače i pada) nego šoka i iznenađenja osjećaja da mu druge osobe mogu prouzročiti bol.
Nije bebama lako shvatiti da su ranjivi. To je veliki šok. Nije ni Supermenu bilo lako, samo što je on odustao od neranjivosti (i vratio joj se) svojom voljom. Ipak da ne bi njemu bilo lakše nego nama ima on svoj kripton.
