Djevojčica je voljela pjevati. Nevezano za mjesto gdje se nalazila, vrijeme ili okolinu uvijek bi s veseljem otpjevala koji stih. Nikome to nije smetalo osim njenoj majci. Majka joj je počela predbacivati pjevanje. Nemoj pjevati, nemaš sluha. Daj šuti, loše zvučiš! bile su neke od riječi kojima je majka gostila svoju kćer. Djevojčicu nisu previše dirale majčine riječi. Voljela je pjevati i da dalje je pjevala.
Prošla je jedna godina. Djevojčica je i dalje pjevala. Majka je i dalje kritizirala njeno pjevanje.
Zatim je prošla još jedna godina. Djevojčica je i dalje voljela pjevati ali je pjevala sve tiše i sve rjeđe. Majka je i dalje kritizirala njeno pjevanje.
Zatim je prošla još jedna godina i još jedna. Djevojčica više nije pjevala. Zašto bi i pjevala, pitala se, kada ne znam pjevati? Barem tako kaže moja majka, osoba koju volim i kojoj vjerujem najviše na svijetu. Majka je bila zadovoljna što se pokazalo da je u pravu. I govorila sam joj da je bolje da ne pjeva, veselo pomisli u sebi Napokon me poslušala.
Sljedećih godina djevojčica više nije pjevala. Više joj nije palo na pamet da zapjeva čak i kad je bila u ugodnom društvu ili samoći. Majka više nije spominjala pjevanje, kritizirala je druge stvari.
Vrijeme je prolazilo. Djevojčica je postala djevojka. Djevojka je postala žena. Zaljubila se i udala.
Udala se za muža koji je volio pjevati. Nije pjevao niti dobro niti loše. Volio je pjevati i pjevao je. Nadao se kako će mu supruga ponovo propjevati. Smatrao je pjevanje divnim načinom izražavanja stanja duše. I u dobru i u zlu. I u pjesmi i u tišini, mislio je. Prošle su godine i žena bi tek tu i tamo tiho otpjevala koji stih. U tim trenucima njegovo bi se srce rasplamsalo i zapjevalo od sreće.
Prije godinu dana dobili su dijete. Ono što je majka uspjela ugasiti beba je ponovo oživjela. Žena je ponovo počela pjevati.
Dragi roditelji, nemojte svoju nesreću projecirati na vlastitu djecu. Nemojte im ubijati snove i njihove osobnosti. Ako ste to napravili ili radite sami sebi- njih ipak poštedite. Imaju pravo na bolju priliku. Kao roditelji živite svoje živote a ne živote svoje djece. Vaši snovi su vaši. Njihovi su njihovi. Dopustite ima probuditi ono najbolje što imaju u sebi. Ne moraju biti prvi u onome što rade, važno je da to rade s ljubavlju i veseljem.