Živite li svoje ili tuđe misli?

Mediji imaju veliku utjecaj/moć na naš život. Svakodnevni imputi i sugestije koje pljušte s televizije, radija i interneta ne mogu a da ne ostave utjecaja na nas. Čak i kad se ne slažemo s većinom stvari i smatramo ih glupima, ne kužimo da su mediji napravili svoj posao, jer razmišljamo o serviranoj informaciji o kojoj inače ne bi niti pomislili. Teško je u moru informacija, mišljenja, pravila ponašanja pronaći put da samoga sebe i biti ono što jesi u stvarnosti. Lakše je biti soba koja se mišljenjem i ponašanjem uklapa u okolinu. Lakše je prihvatiti medijsku pomoć u opisu i shvaćanju svijeta i živjeti život koji okolina prepoznaje i ne sudi.

Svi smo se čuli za pojam kako se čovjek sve više odvaja od prirode i kako sada ima namjeru laganog povratka prirodi, ali ono interesantno što do sad nisam čuo, jest da su ljudi tako govorili i u 19 stoljeću (možda i prije ali na to nisam naišao nigdje u literaturi)

Evo dijela knjige koji me ponukao na ovaj post. Opet se radi o knjizi “Uskrsnuće” od Lava Tolstoja. Najmanje ću još jedan post posvetiti njegovoj knjizi.

“Svi ljudi žive i rade djelomice po svojim mislima, djelomice po mislima drugih ljudi. U tom, koliko žive ljudi po svojim mislima, a koliko po mislima drugih ljudi, i jeste jedna od glavnih razlika među ljudima: jedni se ljudi u većini slučajeva služe svojim razumom kao s kotačem zamašnjakom s kojeg je skinut prenosni remen, a u svojim se postupcima pokoravaju tuđim mislima – običaju, predaji, zakonu; drugi pak drže svoje misli za glavne pokretače svemu svojem radu, gotovo uvijek slušaju zahtjeve svog razuma i pokoravaju mu se, i tek ponekad – a i to poslije kritičke procjene – povode se za onim što su zaključili drugi.”