Prvi dan bez mame/žene

Mali spava, stan je u neredu a punica dolazi na ručak.. moram brzo pisati, jao onima koji čitaju sporo…

Ženu smo jučer otpratili na avion. Malom bebonji smo dva tjedna prije puta najavili kako njen odlazak. Kad smo mu rekli da će mama ići pa-pa na avion on se još više vezao uz nju. Odlasci na posao bili su teži i teži. Ženu je dan prije puta uhvatila grižnja savjesti što napušta dijete i ostavlja ga bez majčinskog dodira i mlijekeca. Na dan puta predložila je da ja idem umjesto nje. Nažalost, to je bila samo šala.

Na aerodromu je mali bio bezbrižan i razigran. Trčao je malo do mame, malo do mene, malo do raznih posjetitelja zračne luke. Napucavao lopticu. Upirao prstom u stvari koje su mu budile čuđenje. Deset minuta prije odlaska objesio se na majku i nije htio nikamo drugamo. Tako se snažno prigrlio i stisnuo uz nju da su mi u jednom trenu izgledali kao jedno. Deset minuta je prošlo i žena je morala poći. Predala mi je bebača u ruke.

Bebač je počeo plakati i cviliti, majka je odlazila na detektor za metal a ja sam slobodnom rukom mahao pa-pa, znak za rastanak. Malac se počeo izvijati i tad mu je otpala šlapica s noge. Podignuo sam šlapu i počeo s njom imitirati mamin put. Polijetanje aviona, slijetanje u Bukurešt, polijetanje za daleku Kinu i povratak. Kako sam paradirao sa njegovom šlapicom i objašnjavao on se umirio. Ne znam kako ali znao sam da on zna da mama ide i da se pomirio s time. Plakanje je trajalo cijelih 6-8 sekundi, dok kad ide na posao može trajati i do minutu. Žena nam je mahala, mi smo njoj mahali i to je bilo to. Nas dva ostali smo sami na milost i nemilost bez majke i žene na cijela dva tjedna.

Svaki od 520 dana životnog iskustva bebač je dobio dnevno barem par porcija mlijeka i puno majčinog zagrljaja. Malo me trta kako ću sam s njime hendlati ovih 14 dana. S druge strane uvjeren sam da će sve proći u najboljem redu. Tako je i prošao jučerašnji dan. Sve je bilo za pet. U vrijeme ručka, kada zna da je vrijeme da se mama vrati kući, pokazivao je na vrata i počeo mahati pa-pa. Koji vrabac, to nije do sada niti jednom učinio.

Navečer, za spavanje, isto nije bilo nikakvih problema. Žena ga je dobro izdresirala za spavanje. Kad je došlo vrijeme, legli smo se jedan pored drugoga i počeli pričati priče. Uobičajeno se vrtio, tražio najbolju poziciju i bio tiho. Ne znam tko je prvi zaspao ali nakon 10 minuta sam se probudio a on je lijepo spavao. Bila je velika vrućina u stanu tako da se probudio nakon kojih dva sata. Tu me je bilo malo više trta da u okrilju noći ne prevlada želja za majkom, ali se nisam dao. Prikupio sam najveću smirenost na svijetu i dodao mu bočicu s vodom koju sam predvidio za ovu situaciju. Iz prve je nije htio ali iz treće počeo je piti kao junac koji se vraća s užeglog polja. Popio je skoro 3 dl. Sljedeća buđenja bila su standardna, oko 5h (tad dobije prvu porciju mljekeca), 6h i 7:30h kad smo se digli. Ujutro nije toliko htio piti ali je želio plakati. Nisam ga grlio, jer sam vidio da od toga neće biti koristi, to nije bio ta vrsta plaća, nego sam za taktiku smirenja koristio pjesmicu koju pjevam za spavanje. Pjevao sam je i pjevao, pjevao i pjevao dok nije popustio. Dosada i ponavljanje su ga uspavali.

A sad na kuhanje i čišćenje jer punica dolazi.