Više ne znam koji dan bez mame/žene

Hahaha, bit ću kratak jer moram završiti ručak i nešto napraviti za posao... Haha, ha, cijelo jutro se smijem neredu koji me okružuje. Svaki dan perem, usisavam, čistim, ali kao da se borim protiv prevelike rijeke zmazanoče (već kad smo kod rijeka, žena je u Kini išla vidjeti onu neku urnebesno veliku branu kojom su Kinezi napravili veliki razvojni bum u regiji. Da bi je napravili morali su raseliti oko 1,5 miliona ljudi, gradovi su potopljeni...)

Ujutro je sve bilo u takvom rasulu-neredu daje izgledalo ko da sam se zapio sa sinom. Eh, da bar. Kad je utonuo u popodnevni san malo po malo sam spremao stvari, i bogme, uspio sam prvi put od ponedjeljka biti bez zmazanog suđa. Hm, ali mi još uvijek visi osušeni veš od utorka. Više manje sada stan izgleda uredno ali iz razloga korištenja brzinske tehnike čišćenja- gurni prašinu pod tepih i zavaraj mamu i goste.

Kad sam bio mali uredno smo petkom spremali stan. Jednom me mama pitala jesam li očistio prašinu iza ormara. Zbunjeno sam je pogledao i rekao da nisam. Nije mi bilo jasno zašto se mora brisati prašina iza ormara - kada je nitko ne vidi?

Za kraj, pa jurim, sjetim se riječi kojima se majka osvrnula na moje djetinjstvo (i burazovo):

"Jedino mi je malo žao što smo dosta vremena proveli spremajući stan.», reče moja majka i nastavi «Mogli smo koji vikend preskočiti spremanje i otići na izlet"

Haha, ako ću ja za nečime žaliti, to sigurno neće biti pospremanje... Živjeli!