Majka i kćer

Razgovarale majka i kćer.

Nakon što je majka nešto rekla, kćer joj odgovori. «Mama, točno sam znala da ćeš to reći! Postala si tako predvidljiva, čitam te kao knjigu!». Kćer je to slavodobitno izgovorila. Bila je ponosna što je točno predvidjela majčine riječi.
«Znaš što», odgovori mama i hladno je pogleda u oči: «Odi ti meni lijepo u tri pičke materine».
Kćer je bila u šoku. Majka je rijetko prostačila. Nikada psovku nije uputila prema njoj.
Majka zaključi razgovor «Što je draga, ti me čitaš kao knjigu. Sigurno si znala da ću ti to reći, zar ne?», i nasmiješi se.

Iz razgovora moje tete i bake možemo zaključiti barem dvije stvari.

1. Kad si uvjeren da nekoga poznaješ u dušu i s lakoćom predviđaš njegovo ponašanje nikad mu to nemoj stavljati na nos. Time niša ne postižeš, dapače možeš samo situaciju okrenuti protiv sebe.

2. Uvijek je dobro koristiti taktiku iznenađenja. Svi naši razgovori i ponašanja s vremenom upadaju u obrasce. Ti obrasci nekada mogu biti ugodni a nekada ne. Kroz odnose, obrasce, stvaramo začarani krug. Želimo li izaći iz obrasca ponašanja koji nam ne odgovara moramo izaći iz kruga. Kako? Iznenađenjem. Odabirom ponašanja koji neće odgovarati očekivanju suprotne strane.

PS Baka i teta u vrijeme razgovora imale su 75. i 51. godinu.