Danas sam išao promijeniti prednji lijevi far. Naravno, i bebonja je išao samnom. Otvorio sam haubu, postavio šipku da hauba ostane u zraku (bebonja je skoro srušio) i krenuo šarafiti. Točnije odšarafljivati dva vijka da izvadim far. Kako bi mogli dobiti pravu sliku mojih mehaničarskih sposobnosti moram napraviti digresiju. Ja jako volim popravljati stvari, pogotovo kada nešto treba rastavljati. Volim, samo sam nažalost malo manje uspješan u tome. Kad idem nešto popraviti, prvotna namjera mi je naravno, popraviti to. Nakon što rastavim pokvarenu stvar mijenjam ciljeve. Tada se nadam da ću uspjeti vratiti stvar kakva je bila. Pokvarena. Ali sastavljena. Vratimo se mom faru, prednjem lijevom.Dakle, odšarafim jedan šarafić. Bravo ja. Odšarafim i drugi. Odlično. Pažljivo odaberem mjesto gdje da sigurno odložim drugi šaraf i tad primijetim kako ne znam gdje sam ostavio prvi. Bravo, u niti minuti mehaničarskog posla uspio sam izgubiti 50 posto šarafa. Pogledavam lijevo, pa desno a šarafa nigdje. Da se negdje otkotrljao čuo bi. Bio sam siguran kako sam ga odložio na sigurno mjesto samo što to mjesto nisam mogao naći.
Naginjem se pod haubu i pogledavam na sve strane. Skužim da bebaču u slingu i nije najugodnije visiti naopačke iznad motora. Ha, taj sling ipak nije svemogući. Bio sam pripremljen za plan B. Prije izlaska iz kuće sam ga debelo obukao. Obuo sam mu cipelice i stavio 11-mjesečnjaka na pod (betonske velike ploče između kojih se nalazi par centimetara zemlje-trave). Dodao sam mu ključ, osamnajsticu, nek se igra i krenuo tražiti moj šaraf. Šaraf nisam našao, ali sam skoro razbio novi far. Novi far je bio nespretno stavljen na lijevak za rashladnu tekućinu. Kako sam se naginjao amo tamo, trknuo sam far koji je pao na pod. Srećom nije se razbio. U tom trenutku sam požalio što sam uopće krenuo u ovu avanturu. Da budemo na čisto, promijeniti far nije neka znanost, ali samo onome tko zna kako ili je jednostavno spretan s alatom.
No sve u svemu uspio sam promijeniti far i na kraju su mi se oči caklile od zadovoljstva. Šarafić nisam pronašao, nego sam morao otići u obližnji dućan i kupiti novi. Što se tiće bebonje, njemu je bilo super. Jako ga je veselilo kada sam tražio šaraf po podu i trgao travu kako bi ga eventualno pronašao. Smijao se tome i oponašao me. Kada sam zašarafljivao novi far, bebonja mi se pridružio i ključem počeo lupati po tablicama. Bio sam ponosan. Sin mi pomaže. U tom trenutku ja sam za njega bio najbolji mehaničar na Svijetu.
