Povijest se ponavlja

Kada bi nas majka ostavljala same preko vikenda, buraz i ja bi pucali od zadovoljstva. Nikako je nismo mogli uvjeriti kako mi ZBILJA želimo da ona ode. Ona je imala, nama neshvatljivu i potpuno nepotrebnu, grižnju savjesti kako je loša majka što nas ostavlja same. A mi smo napokon živjeli punim plućima. Bar za vikend.

Jednog od tih vikenda slobode napravili smo za promjenu dobru stvar. Bacili smo upljesnivile sireve iz frižidera. Zbilja ih je bilo mnogo. Sve do jednog pobacali smo u smeće. Mama se vratila doma. Pohvalili smo se kako smo očistili frižider od pljesnivih stvari.
«Što je bilo pljesnivo?», pitala nas je mama.
U glas smo odgovorili: «Sir.» Zbilja smo bili ponosni. Do tada ni crknutog miša ne bi izbacili iz frižidera. Samo bi ga gurnuli da možemo do salame.
Mama nije dijelila naše oduševljenje. Sumnjičavo je otišla do frižidera i pogledala… Nas dva, sina ponosna, bacili smo skupocjene sireve koje je očuh donio iz Pariza. Smola.

Ovaj događaj mi je ponovno danas bljesnuo pred očima. Istina je da se zadnjih dana, možda kojih tridesetak, doma osjećam nekako šušmasto. Uvijek nešto zaribam, razbijem, pokvarim… Nije to zla namjera. Neka potisnuta šlampavost isplovljava na vidjelo. Evo, primjera radi, nedavno sam razbio čašu i jaje. To mi se zaista dugo nije dogodilo. Najtragičnije je bilo na jednom ljetovanju, imao sam kojih 12-13 godina. Bilo nas je zaista puno u kući, 8 djece, 8 odraslih. Uglavnom, nakon trećeg dana jedini sam ja koristio plastičnu čašu- iz razloga što sam do tada razbio tri staklene. Vratimo se današnjem danu.

Danas sam, ni sam ne znam kako, strgao poklopac od Baby šampona kad smo bili na bazenu. Nadalje, nisam dobro zatvorio vodu koju sam stavio u ruksak sa stvarima i tako smočio pola stvari u torbi. He, he, he, bili smo ovih dana na registraciji. Oštroumno sam primijetio kako nismo dobili naljepnicu za auto (naljepnicu-na kojoj je označeno do kada vrijedi registracija). Ostao sam s bebom u autu a žena je otišla pitati možemo li dobiti naljepnicu. Vratila se s tipom koji ju je pokazao. Bila je zalijepljena na mjestu koje se ne može vidjeti iz auta. Žena je propala od neugodnosti. No da se vratim na događaj koji je uzrok ovog pisanja.

Popodne smo se vratili od Sv. Nikole. Mali je otišao spavati a ja sam se par puta popiknuo na torbu koju smo ostavili u hodniku. U dobroj namjeri htio sam spremiti torbu kad sam vidio da je puna stvari. Skoro sam torbu vratio nazad na pod i nastavio svojim putem, ali prevladala je želja da budem dobar suprug ispravnog djelovanja. Raspakirao sam torbu i svaku stvar stavio na svoje mjesto u ormar ili ladicu. Zbilja sam bio ponosan kako sam sve lijepo spremio.

Nakon pola sata, supruga me pita:
«Gdje si stavio stvari iz torbe?»
JA, ponosno: «Lijepo sam pospremio po ormarima i ladicama.»
S njene strane ne čuh odgovor. Bilo mi je sumnjivo. Pošto sam u tom trenu bio s bebonjom na podu i gledao kako radi vešmašina nije mi bilo druge nego odpuzati i proviriti kroz vrata od kupaone. Žena, blago rečeno, nije bila najbolje volje.
«Ne da mi pomažeš nego mi odmažeš.», rekla je svakako samo ne ugodno.
Uh, shvatim, nešto sam zgriješio.
«Danas sam ujutro sve pripremila za bebača i stavila u torbu», kaže furiozno i nastavi, «i mislila sam kako je dobro što imamo sve spremljeno, jer kroz deset minuta idemo na plivanje.»
Skužio sam što se desilo.
Ipak je, da ne bi bilo zabune pojasnila do kraja: «Sad opet moram sve spremati i pripremati za van. . Samo zato što si mi pomagao, moram raditi ponovo što sam napravila ujutro».
Htio sam ublažiti situaciju «Nije tako strašno, imamo vremena. Plivanje nam počinje u 18h»
Ona digne pogled u plafon. Čudim se da žbuka nije popucala. Vrati pogled na mene i kaže: «Srećo, plivanje počinje u 17h»
Ups. Još jedna pogreška. A baš sam bio tako ponosan kako sam sve stvari lijepo spremio na svoje mjesto.

Pouka: Nekad je bolje činiti- ništa. Ako želiš nešto napraviti u dobroj namjeri, ali to ne zbog srca ili od srca, nego da nekome pokažeš da imaš srce, okani se toga i prepusti stvari svome toku.

PS Opaska za bolje razumijevanje: naš bebač je bez pelena od više ne znam kojeg mjeseca. Naravno, tu i tamo, a nekad i tu i tamo, pobjegne mu u gaće. Zato, kad idemo van na duže uvijek imamo par rezervnih gaća i hlača sa sobom. I čarapa isto, jerbo nekad i one znaju biti mokre. Također, danas smo imali dosta obaveza i malo vremena, time je svaka minuta bila vrednija. Plivanje na koje idemo je plivanje za dojenčad, preko plivačkog kluba NAtator. Živjeli!)

PSS Dok sam ovo pisao, na samom kraju srušio sam laktom bilježnicu i mobitel na pod. Nadam se da će šlampavost proći.