Priča mi moj majstor, nakon što je zabetonirao stazu uz kuću...
„Znaš, kad smo mi bili mladi, kada se betoniralo nije se stavljala nikakva armatura. Mi mlađi, kad smo čuli da bi bilo dobro pri betoniranju staviti armaturu prije, to smo predložili starijima. Stariji bi nas odmah popljuvali i frknuli nosom. Ma kakve žice u betonu - rekli bi u čudu -mi ovako betoniramo godinama i tako je dobro. Danas se zna vrijednost stavljanja armature u beton, i to je normalna stvar, no našim starima je to bilo teško za prihvatit. To im je bilo nešto novo s čime se prije nisu susreli. Zbog starih uvjerenja nisu bili u stanju prihvatiti nove stvari, prihvatiti nova uvjerenja. I meni je sad teško prihvatit svu ovu tehnologiju, mobitele i ostale vragove o kojima ne znam ništa. No tako valjda treba biti, kako našim starima tako i nama. Ajme, kako li će tek biti našoj djeci kad odrastu?“
Danas sam rekao ženi „Mi smo ispred svog vremena. Kad je čovjek ispred svog vremena nije mu lako“ Ona mi je odgovorila „Ne znam jesmo li ispred ili iza svog vremena. Ali sigurno je da smo u krivom vremenu.“