Živiš svoj život ili tuđe živote?

Sutra je tekma. Nogomet. Hrvatska igra važnu kvalifikacijsku utakmicu za još jedno prvenstvo u nizu. Kao i obično, pridružim se masi zainteresiranih ljudi kojima život prestaje i pretvori se u nogomet. Krenem čitati novine, surfati netom u potrazi za informacijama “O ne, Modrić je ozlijeđen. Kranjčar ga mijenja ali na toj poziciji nije već dugo igrao. Hoće li ga uspjeti dobro zamijeniti?...”

Uz poštovanje prema nogometnoj reprezentaciji otpuhnuo sam nogometne misli i usmjerio vrijeme i energiju na ono što sam htio napraviti taj dan. Veliki interes za sutrašnju tekmu podsjetio me na mladu Austrijanku koju smo vidjeli u kampu ovog ljeta…

U kamp je došla sama na biciklu. Simpatična. Draga. Mlada. Najviše 20 godina. Odmah se pojavila znatiželja da saznam od kuda dolazi, gdje ide, kako to da je sama? Tolika pitanja...

Čekajući pogodan trenutak za utažit znatiželju, u misli mi doleti sjećanje na dva zagrebačka dečeca koji su prije par godina biciklima došli do Egipta. Nakon povratka u Zagreb organizirali su predavanje putovanja. Bilo je tu puno lijepih slika i zgodnih anegdota. Između ostalog su napomenuli kako su im putem prilazili razni ljudi i svi su postavljali jedna te ista pitanja: Od kuda dolazite? Gdje idete? Zar na biciklima? Koliko imate rezervnih guma? Koliko puta vam je pukla guma i slično..Momcima je u početku bilo simpatično vidjeti interes prolaznika. Uskoro je simpatičnost prerasla u odbojnost .

Kad mi je njihova prezentacija s egzotičnim slikama prošla kroz glavu naša Austrijanka se vratila do šatora do nas. Bio je pravi tren da uspostavim komunikaciju s njom, ali više nisam bio siguran u to. Nerijetko razgovaram sam sa sobom.

Upitao sam se zašto sam želio saznati više informacija o njenom putovanju?

Odgovor je brzo došao : “Ushićen sam kad se netko upusti u samostalno putovanje, pogotovo ako je žena. To znači da je osoba jaka i sretna, te da živi svoje snove. U svijetu neostvarenih snova i velikih frustracija drago mi je vidjeti ljude koji su se tome othrvali i želim ćuti njenu priču kako bih dobio više snage živjeti svoje snove . Umjesto da živimo svoje snove lakše nam je živjeti tuđe. Čitamo tračeve iz žute štampe, proživljavamo uspjehe i neuspjehe raznih ljudi a pritom zaboravljamo na sebe i svoje potrebe. Živimo tuđe živote a zaboravljamo vlastiti život. Zaboravljamo svoje snove.”

Kad sam tako proćaskao sa samim sobom, u tišini, nisam imao više potrebe razgovarati s djevojkom. Nisam imao potrebe pretvoriti se u komarca željnog ostvarenja tuđih snova. Ne želim živjeti tuđe živote, pomislim, radije ću misli usmjeriti na ono što ja želim. Jer ulažući vrijeme i pažnju na svoje želje omogućujem njihovo ostvarenje. Ugodno se namjestim na podu, pogledam u zvjezdano nebo i sjetim se ostvarenih želja. Radost me preplavi. Zahvalim se na divnoj ženi i super klincu. Totalno sam bio preplavljen radošću i srećom. Što još želim napraviti za života?, pomislim i nastavim sa sanjarenjem.