petak, 18. rujna 2009.

Ponoćno kuhanje

Zadnjih dana neda mi se spavati. Kasno liježem u krevet i gle čuda ujutro sam umoran. I onda kreće ponavljanje. Ujutro, teških kapaka uz puno krmelja i muke izlazim iz kreveta. S pijeskom u očima pomišljam: Danas ću ići ranije spavati...

Dođe noć. Zaboravivši na jutarnje teško ustajanje, gospodinu se sada ne da ići spavati. Švrljam po internetu, čitam knjigu, perem suđe i eto sada kuham za sutra, da bar ima neke koristi od kasnog lijeganja u krevet.

Sutra, kad se najdraža vrati s posla, ponjupamo na brzinu i bris u pravcu mora. Veselim se morskom zraku.