Samo pusti bebu da plače...

Razgovarale dvije prijateljice na telefon. Obje imaju djecu.
Nakon par minuta razgovora Sonja začuje plač kod prijateljice Davorke.

Sonja: Hej, čujem da ti se mala plače. Slobodno ju odi smiriti. Možemo razgovor nastaviti kasnije.

Davorka: Nema problema. Možemo nastaviti razgovor.

(U pozadini plač ne jenjava)

Sonja: Zar ju nećeš smiriti?

Davorka: Ne. Ona se sama smiri. Nakon nekog vremena prestane plakati.

Bebin plač je komunikacijski alat. On je znak da bebi nešto treba. Beba ima potrebu koja nije zadovoljena. Ako reagiramo na početne bebine signale u velikom broju slučaja plač niti ne dolazi. Beba na plakanje koristi jako puno energije. Radije dopustite bebi koristiti energiju za igru i istraživanje nego na iskazivanje nezadovoljstva.

Zamislite da vas netko ignorira. Nešto kažete, a druga osoba vas uopće ne percipira. Ne bi vam bilo ugodno. Ignoriranje, po meni, to je jedan od najgorih oblik ponašanja prema drugima. Ignoriranje znači: ti ništa ne vrijediš. Ti ne vrijediš niti toliko da te primjećujem. A to je ono što mi radimo bebi kada je pustimo da plače. Mi ignoriramo njenu potrebu i uništavamo djetetovu sigurnost, sreću i samopouzdanje. S druge strane, možda roditelju daje osjećaj kontrole, ali to je samo prividno. Istina je da osoba koja ne reagira na bebin plač je nesigurna i jadna osoba bez samopouzdanja. Najvjerojatnije, kad je osoba koja ignorira bila mala i njen plač su ignorirali.