Šetnja, kauboji, grabljanje

Dok se šetamo gradom u slingu, mali je sve aktivniji i uključeniji u našu šetnju.
Ne jednom, odabiremo smjer koji je njemu zadovoljan ili zastajemo dok nešto želi bolje proučiti. Već prije sam u šali znao reći da sam ja konj, a mali kauboj. Uglavnom to nije daleko od istine. Pogotovo zadnjih mjesec dana.

Kauboj je u zadnjih mjesec dana naučio upravljati s konjem. Dobro me izdresirao. Po položaju tijela kojeg nisam ni svjestan, kao kad jahač uzdama usmjerava konja i podbada mamuzama, da mi do znanja kuda trebam krenuti.

Ako mu nije po volji, ispusti glas nezadovoljstva i počne se okretati na drugu stranu, naginjati u slingu, kako bi bolje vidio. U šetnje ga obavezno stavljamo u sling na bok. Rjeđe je u Mai Tai na boku, jer u slingu ima više prostora za manevriranje. Kad ga nešto zanima nije lijen naći što bolju poziciju kako bi to mogao proučiti. Nije rijetko da dođe u potpuno okomit položaj na mene, izvije svoje tijelo i promatra predmet interesa. Usporedbe rado, to je identično kad se indijanac u punom galopu na konju sagne iz sedla i pokupi predmet na podu.

Danas popodne, kad je bio u šetnji s mamom, naišli su na radnike Zrinjevca. Grabljali su i uređivali okoliš. Opaca, evo nešto za promatrati, pomisli naš mali. Nakon što su ih gledali par minuta, i kad se žena ispričala radnicima zašto bulje u njihovom smjeru, nekako su uspjeli otići. Naravno da je mali držao grablje od jednog radnika, ali to mu nije bilo dosta. On bi tamo mogao provesti cijeli dan i s njima otići na gablec. Iskazao je negodovanje zbog odlaska, ali pažnju mu je brzo privukla prva bandera.