Jučer su napravljeni povijesni koraci. Točnije rečeno, povijesni puzovi. Do sada smo puzali dva tri puza naprijed, pa okret, kratki odmor, pa ponovo okret i natrag.
Jučer, najbolja žena i ja bili smo u kuhinji dok se on igrao u spavaćoj sobi na podu. Odjednom, iznenada, proviri mala glavica kroz hodnik. Mališan se odvažio na put i prepuzao od spavače sobe, kroz hodnik do kuhinje. Bio je pravi bombon. Ali to nije sve. Danas je nastavio vježbati puzanje na duge staze a vrhunac dana dogodio se u parku. Bili smo na dječjem igralištu. Ima jedan mali poligončić za bebače. Tamo smo nastavili s puzanjem. Prošao je kroz mali tunel, pa lijevo pa desno, pa niz tobogan… Sve u svemu pravi majstor, tko bi rekao da je jučer propuzao.
Toliko je bio sretan u puzanju i igri s drugom djecom, da mu je srce ubrzano kucalo. Kad smo odlazili pozdravili smo sve, igračke, tunel, djecu i park te uz kratko negodovanje od jedne sekunde došli do prve lampe koja mu je izmamila osmijeh na lice.
Kad je došlo vrijeme za spavanje, u dubokom mraku osovio se na koljena i nastavio puzati. Nije bio spreman za spavanje. Vjerojatno mu se veselje puzanja vrtilo u glavi. Upotrijebili smo tehniku *«promjene», ja sam zamijenio dragu na poziciji uspavljivanja i mali je za manje od minute utonuo u san.
*Tehnika promjene- kada jedan roditelj ne uspijeva postići željeni cilj s bebačem, roditelji se zamjene, drugi roditelj zamjeni prvog. Drukčiji pristup i odmoreniji živci drugog roditelja postižu da se u kratkom roku uspije postići željeni cilj.