Senzibilitet

Evo, baš malo prije sam radio nešto važno za posao. I ko za vraga, mali, koji još i sada spava na meni počne plakati u snu.

Kud baš sad, pomislim, kad sam cijeli ovaj tjedan trošio vrijeme surfajući netom ili čitajući knjige mali je spavao ko vreća krumpira. A sad, kad trebam nešto napraviti za posao, on plaće. Dignem se od računala, umirim malog, sjednem nazad i on počne opet plakati u snu. I tako par puta.

Gubio sam strpljenje. Živci su bili napeti ko strune na gitari. Dok sam ga smirivao u glavi mi je bubnjala nervoza pomiješana s ljutnjom. Mali kao da je čuo fijuk nezadovoljstva u glavi i zaplače jače nego prije. Njegov povišeni plač podsjeti me da ja doprinosim ovom stanju.

Kroz uzdah otpušem misli i skoncentriram se na malog. Kroz misli i tijelo pošaljem mu ljubav. Ko na filmu, čim sam bebi posvetio pažnju, misli napunio pozitivom, mali se umirio i evo ga, još uvijek blaženo spava. A ja napravio što je trebalo za posao.