Put sreće u tri koraka

Prošli post podsjetio me na još jednu simboličnu pričicu. Ne znam tko joj je autor, ali mi se jako dopada.

Jednom sam bio nesretan jer nisam imao nove cipele. Prolazio sam pored crkve gdje sam vidio dečka bez noge...

Moj put sreće u tri koraka:

Zahvalan na onom što imam.
Svjestan onoga što želim.
Djelujem s namjerom ostvarenja onoga što želim.

Želim vam ostvarenje vaših snova, samo oprez, pazite što želite!

Strategija

Kada stvari ne funkcioniraju onako kako želiš, promjeni strategiju. Evo zgodne pričice…

Slijepi prosjak je sjedio na podu i čekao milodar. Pored njega, na kartonu, pisalo je: “Slijep sam. Molim vas pružite mi pomoć.” Šešir, okrenut naopako bio je spreman za prihvat milodara.

Slučajni prolaznik se zaustavio da ubaci novčić u šešir. U šeširu se nalazilo samo par novčića. Bez pitanja prolaznik uzme karton, okrene drugu stranu, napiše par riječi, vrati karton na pod i ode.

Kasnije, nakon tri sata, šešir je bio pun novaca. U želji da sazna što je dobronamjerni prolaznik napisao na kartonu, prosjak zamoli prvog prolaznika da mu pročita što piše.

“Danas je proljeće … a ja ga ne mogu vidjeti”, pročita prolaznik i dodjeli mu milodar.

Pričanje priča

(Ako vam se ne čita «kratki» uvod ovog posta, na kraju posta nalaze se linkovi s pričama i pjesmicama za djecu.)

Kad smo bili klinci, svakog ljeta izvodili smo kazališnu predstavu za rođendan sestrične. To je bila predstava za obitelj. Petero unučadi vođeno pod palicom jednog odraslog uvježbavalo je predstavu kako bi se pripremilo za samostalni nastup pred tata-mama-baka-deda i ostalim članovima rodbine. Predstavi smo pristupali ozbiljno uz puno smijeha. Imali smo i generalnu probu. Predstava koja mi je najviše ostala u sjećanju (sjećanje mi je inače loša strana, djetinjstva se sjećam u magli) je Ježurka ježić. Ja sam bio Ježurka.

Nakon puno godina, sad nedavno, poželio sam nabaviti audio cd s pjesmicom Ježurke ježića. Netko mi je rekao da se CD može kupiti u pošti. Srce je zadrhtalo i odluka je pala. Došao sam u poštu.

«Želim kupiti Ježurku ježića», kažem.
«Koga?», zbunjeno će teta za šalterom.
«Ježurku ježića!» velim ponosno spreman otpjevati stih kad je Jež dobio pismo ili dio kada brani svoj dom.
Teta i dalje nije davala naznake da razumije što ja želim.
«Nemamo Ježurku ježića» odgovori nakon što je gledala nešto u svom računalu.
Ja u čudu i panici, kako nemaju, pomislim.
Onda me najbolja od svih žena pita «Ne zove li se nekako drugačije priča?»
Zbunjen i polako nervozan pitam se kako teta nije čula za Ježurku Ježića. Bio sam siguran da se tako zove priča.
«Imamo Ježevu kućicu» kaže teta u pošti.
«E to je to!» povikah uzbuđeno «Kupujem!»

Sad ponovo znam na pamet cijelu priču. Mali prepoznaje početak pjesme na koji se uvijek nasmiješi. Inače, za njega je zakon Zeko i potočić. Imamo par slikovnica koje rado čitamo bebonji. On se veseli ilustracijama a mi uživamo u čitanju. Nadam se da ćete naći nešto korisno za vas i vaše dijete:

Pjesmice:
Kako živi Antuntun
Nije lako bubamarcu, bubamarinom muškarcu
Petar Petru plete petlju
Pčelica Maja
Što je smješak?
Zeko i potočić



Priče:
3 dana u kraljevstvu začaranog princa
Puž stolar
Najbolja ptičja kuća na svijetu

Audio/Video:
Ježeva kućica 1 dio
Ježeva kućica 2 dio
Zeko i potočić

Rodina rasprodaja

Bili smo danas na Rodinoj rasprodaji. Svaka čast Rode! Odlična organizacija, super cijene! Pravi blagoslov, pogotovo u ovo doba recesije.

Kad smo došli na Zagrebački velesajam, ulaz Zapad, paviljon broj 2, dočekao nas je dugačak red za ulaz. Mame, tate, djedovi, bake i djeca strpljivo su čekali svoj red. Upad je 5 kuna za odrasle. Dobijete plastičnu vrećicu u koju trpate stvari koje vam se dopadaju. Cijena robe-prava sitnica. Za 300 kuna kupili smo: tri para cipela, skijaško odijelo, skijaške hlače, debelu zimsku jaknu, dvoje dugih hlača i vreću za spavanje. Možda sam još nešto i zaboravio, ali u svakom slučaju dosta toga za 300 kuna.

Za izlaz iz paviljona napravio se veliki red. Iako je bilo otvoreno par blagajni trebalo se malo duže čekati. Ljudima to kao da i nije smetalo. Vjerojatno su im niske cijene priuštile zadovoljstvo. Oboružani strpljenjem i zadovoljstvom dobre kupovine, čekali su svoj red.

3. dječji sajam

Bili smo danas na sajmu. Zgodno je bilo kročiti Arenom. Što se samog sajma tiče, nije baš nešto. Puno balona, svako malo te zaustave iz nekog osiguranja ili stambene štednje... Jedinu zanimljivu novu stvar koju smo vidjeli je internet televizija za roditelje- www.beba.tv i naravno novi broj Maminog sunca. Mi smo se malo odigrali na dječjem igralištu, naganjali balone i čudili se rasvjeti. Zbog velikog žamora bebonju je bilo malo trta, ali uz stalne zagrljaje i našu blizinu ubrzo se opustio.

Puzanje

Jučer su napravljeni povijesni koraci. Točnije rečeno, povijesni puzovi. Do sada smo puzali dva tri puza naprijed, pa okret, kratki odmor, pa ponovo okret i natrag.

Jučer, najbolja žena i ja bili smo u kuhinji dok se on igrao u spavaćoj sobi na podu. Odjednom, iznenada, proviri mala glavica kroz hodnik. Mališan se odvažio na put i prepuzao od spavače sobe, kroz hodnik do kuhinje. Bio je pravi bombon. Ali to nije sve. Danas je nastavio vježbati puzanje na duge staze a vrhunac dana dogodio se u parku. Bili smo na dječjem igralištu. Ima jedan mali poligončić za bebače. Tamo smo nastavili s puzanjem. Prošao je kroz mali tunel, pa lijevo pa desno, pa niz tobogan… Sve u svemu pravi majstor, tko bi rekao da je jučer propuzao.

Toliko je bio sretan u puzanju i igri s drugom djecom, da mu je srce ubrzano kucalo. Kad smo odlazili pozdravili smo sve, igračke, tunel, djecu i park te uz kratko negodovanje od jedne sekunde došli do prve lampe koja mu je izmamila osmijeh na lice.

Kad je došlo vrijeme za spavanje, u dubokom mraku osovio se na koljena i nastavio puzati. Nije bio spreman za spavanje. Vjerojatno mu se veselje puzanja vrtilo u glavi. Upotrijebili smo tehniku *«promjene», ja sam zamijenio dragu na poziciji uspavljivanja i mali je za manje od minute utonuo u san.

*Tehnika promjene- kada jedan roditelj ne uspijeva postići željeni cilj s bebačem, roditelji se zamjene, drugi roditelj zamjeni prvog. Drukčiji pristup i odmoreniji živci drugog roditelja postižu da se u kratkom roku uspije postići željeni cilj.

Bebe plivači

Negdje sam naišao na informaciju da u SAD-u možete voditi vašu bebu na "plivanje" staru od 9 dana pa na više. Kod nas, valjda zbog higijenskih uvjeta bazena, dobna granica je 4mj. One koje šokira ova informacija neka se prisjete kako se beba nalazi u vodi tokom cijele trudnoće i to je njima prirodno okružje. Bebe plutaju s lakoćom, i glavna stvar da ostanu plutati jest da nisu u strahu, da su opuštene.

Mi smo našeg bebonju vodili na plivanje s 5 mjeseci. Jedva smo se ugurali na tečaj za dojenčad pri plivačkom klubu Natator (www.natator.hr). Sada za upis u školu na jesen, zbog dva dana zakašnjenja, nismo se stigli upisati. Mjesta su bila popunjena. U svakom slučaju, plivanje za dojenčad toplo preporučujem. Bilo je to odlično iskustvo. Uz plivanje mali se socijalizirao i veselio drugim bebačima. Na kraju "škole plivanje" (nije poanta naučit ga plivat, nego naviknut na vodu koja je korisna za razvoj bebe na više načina)bebonju smo zagnjurili pod vodu na kratko (to se radi na vlastitu odgovornost ali uz precizne upute) tako da je naš mališan zaronio s 6 mjeseci.

Dok je bio mjesec dana star znali smo napuniti kadu vodom, i onda bi se kupali mama i sin. Mama bi ga lagano držala za glavicu, da se ne preokrene, a on je fino plutao. U moru se prvi put kupao s 3,5 mjeseca. Od tada pa nadalje, čim vidi more - uzbudi se i poželi ići na kupanje.

Napomena roditeljima pri kupanju beba- imajte u vidu da su vaše bebe znatiželjne ali da im primarno treba sigurnost. Ne jednom, na moru smo vidjeli netaktične roditelje koji žele okupati svoju djecu a djeca vrište. Nemojte ih na ništa prisiljavati, a pogotovo, ako vam dijete plače - privinite ga uz sebe. Osjećajte se sigurno i pokažite mu kako nema razloga za strah. Roditelji čija su djeca plakala, svi do jednog su držali bebu okrenutu od sebe, tako da dijete nije moglo dobiti utjehu. Žalosno.

Radi inspiracije i otvaranja uma što sve možemo naučiti mališane pogledajte sljedeće filmove. Imajte na umu, što god radili s djetetom, učili ga… neka bude kroz igru i smijeh.

Povoljna kupovina za vaše dijete!

Udruga Roda organizira sezonsku (jesen, zima) rasprodaju rabljene dječje odječe i opreme. Rasprodaja će se održati ovu subotu, 26. rujna od 9 do 13 sati, na Velesajmu, u paviljonu 2 (nova lokacija, ulaz izvan Velesajma, sa zapadne strane).

Čuo sam sve najbolje o Rodinoj rasprodaji. Prošli put nismo stigli na rasprodaju ali zato ove subote hoćemo. Mali dugonja se sve više izdužuje i robica mu postaje prekratka. Staru robu dajemo prijateljima čija je beba 4 mjeseca mlađa od našeg fakina. S druge strane, dobivamo robu od par prijatelja koji imaju malo stariju djecu od našeg bombona. Sad niti ne znam što mu trebamo kupiti, ali siguran sam da najbolja od svih žena zna što treba.

Vidimo se na Velesajmu.

Samo pusti bebu da plače...

Razgovarale dvije prijateljice na telefon. Obje imaju djecu.
Nakon par minuta razgovora Sonja začuje plač kod prijateljice Davorke.

Sonja: Hej, čujem da ti se mala plače. Slobodno ju odi smiriti. Možemo razgovor nastaviti kasnije.

Davorka: Nema problema. Možemo nastaviti razgovor.

(U pozadini plač ne jenjava)

Sonja: Zar ju nećeš smiriti?

Davorka: Ne. Ona se sama smiri. Nakon nekog vremena prestane plakati.

Bebin plač je komunikacijski alat. On je znak da bebi nešto treba. Beba ima potrebu koja nije zadovoljena. Ako reagiramo na početne bebine signale u velikom broju slučaja plač niti ne dolazi. Beba na plakanje koristi jako puno energije. Radije dopustite bebi koristiti energiju za igru i istraživanje nego na iskazivanje nezadovoljstva.

Zamislite da vas netko ignorira. Nešto kažete, a druga osoba vas uopće ne percipira. Ne bi vam bilo ugodno. Ignoriranje, po meni, to je jedan od najgorih oblik ponašanja prema drugima. Ignoriranje znači: ti ništa ne vrijediš. Ti ne vrijediš niti toliko da te primjećujem. A to je ono što mi radimo bebi kada je pustimo da plače. Mi ignoriramo njenu potrebu i uništavamo djetetovu sigurnost, sreću i samopouzdanje. S druge strane, možda roditelju daje osjećaj kontrole, ali to je samo prividno. Istina je da osoba koja ne reagira na bebin plač je nesigurna i jadna osoba bez samopouzdanja. Najvjerojatnije, kad je osoba koja ignorira bila mala i njen plač su ignorirali.

Dobar ko´ kruh

Danas sam bio u pekari s malim. On, kao i obično, veselo visi u slingu i gleda svijet oko sebe. Dođem na red i prodavačica me upita:

Prodavačica: Joj kako je mali slatki, baš je dobar.

Ja: Je. Dobar je ko kruh (to je bilo prigodno, bili smo u pekari)

Mali: ehhh ehehhh (pokazujući prstom prema satu)

Prodavačica: E vidi ga sad. Čim smo ga pohvalili on počeo divljati.

Eh, ljudska gluposti, kako li si velika?! Davno sam pročitao kako ljudi velikom većinom dok pričaju samo blebeču, što znači govore stvari samo da bi nešto govorili. Bez promišljanja, bez imalo prosuđivanja. Koriste steknuta uvjerenja bez pokrića iz kojih izvlače rečenice kao mađioničar zeca iz rukava.

Što znači dobro dijete? Dobra beba je uvijek mirna? Tiha? Pokorno sluša sve što joj kažeš? Svako njeno aktivnije ponašanje okarakterizira se kao nepodopština i zločestoća. Dijete koje baca stvari iz sjedalice na pod ne radi to iz zlobe nego radi proučavanja fenomena kojem su ljudi dali naziv- gravitacija.

Moj mali je u pekari vidio neki predmet vrijedan pažnje i ukazao na njega. Zaokupio mu je pozornost. Nije se derao, cvilio nego samo ukazivao na nešto. I odmah ga se okarakterizira kao nemirno dijete. Koja glupost! Da razjasnimo, boli mene đon što neki prodavač misli o mojem djetetu. Gdje bi došao da se zamaram mišljenjima prolaznika? Samo´, smeta me plitki način razmišljanja, koji nažalost prevladava ovdje.

Ponoćno kuhanje

Zadnjih dana neda mi se spavati. Kasno liježem u krevet i gle čuda ujutro sam umoran. I onda kreće ponavljanje. Ujutro, teških kapaka uz puno krmelja i muke izlazim iz kreveta. S pijeskom u očima pomišljam: Danas ću ići ranije spavati...

Dođe noć. Zaboravivši na jutarnje teško ustajanje, gospodinu se sada ne da ići spavati. Švrljam po internetu, čitam knjigu, perem suđe i eto sada kuham za sutra, da bar ima neke koristi od kasnog lijeganja u krevet.

Sutra, kad se najdraža vrati s posla, ponjupamo na brzinu i bris u pravcu mora. Veselim se morskom zraku.

Šlampavi tate

Prijateljica je ostala prekovremeno na poslu. Doma, na milost i nemilost, ostao je suprug s dvoje djece, 7 i 11 godina. Bio bi raspad sistema da nema telefona. Zvali su 5 puta pitajući za upute.

Kad mi je to kolegica ispričala, slatko sam se nasmijao. Sjetio sam se prijatelja koji je došao na par dana kod nas. Već prve noći zvao je doma ženu i pitao "Hej, Meri, a di si ostavila moje mudante".

Nije prošla niti godina dana od tog događaja i to se onda meni desilo.

Ako oba roditelja rade, žene drže 3 kuta kuće. U prijašnjem postu nalazi se video gdje tate preuzimaju ulogu kućanica. Zanima me jel im se supruge opuste i postanu šlampave kao tate?

Gospodin Mama

Nekada nezamislivo, sada postaje stvarnost. Zbog gubitka posla i svjetske krize sve više očeva ostaje bez posla. Tatama nema druge nego preuzeti kućanske poslove i djecu na sebe, dok njihove žene rade. Pogledajte simpatičan prilog o očevima-kućanicama.

Visit msnbc.com for Breaking News, World News, and News about the Economy

Šetnja, kauboji, grabljanje

Dok se šetamo gradom u slingu, mali je sve aktivniji i uključeniji u našu šetnju.
Ne jednom, odabiremo smjer koji je njemu zadovoljan ili zastajemo dok nešto želi bolje proučiti. Već prije sam u šali znao reći da sam ja konj, a mali kauboj. Uglavnom to nije daleko od istine. Pogotovo zadnjih mjesec dana.

Kauboj je u zadnjih mjesec dana naučio upravljati s konjem. Dobro me izdresirao. Po položaju tijela kojeg nisam ni svjestan, kao kad jahač uzdama usmjerava konja i podbada mamuzama, da mi do znanja kuda trebam krenuti.

Ako mu nije po volji, ispusti glas nezadovoljstva i počne se okretati na drugu stranu, naginjati u slingu, kako bi bolje vidio. U šetnje ga obavezno stavljamo u sling na bok. Rjeđe je u Mai Tai na boku, jer u slingu ima više prostora za manevriranje. Kad ga nešto zanima nije lijen naći što bolju poziciju kako bi to mogao proučiti. Nije rijetko da dođe u potpuno okomit položaj na mene, izvije svoje tijelo i promatra predmet interesa. Usporedbe rado, to je identično kad se indijanac u punom galopu na konju sagne iz sedla i pokupi predmet na podu.

Danas popodne, kad je bio u šetnji s mamom, naišli su na radnike Zrinjevca. Grabljali su i uređivali okoliš. Opaca, evo nešto za promatrati, pomisli naš mali. Nakon što su ih gledali par minuta, i kad se žena ispričala radnicima zašto bulje u njihovom smjeru, nekako su uspjeli otići. Naravno da je mali držao grablje od jednog radnika, ali to mu nije bilo dosta. On bi tamo mogao provesti cijeli dan i s njima otići na gablec. Iskazao je negodovanje zbog odlaska, ali pažnju mu je brzo privukla prva bandera.

U kokošinjcu

Jučer smo se družili s četiri mlada para. Od 18-19h, našlo se u jednoj kući deset odraslih osoba sa svojim potomcima. Što klinaca, što beba, bilo je šestero. Razgovori su bili pravo očaravajući:

«Jel Filip prohodao?», upita mama Ana.
«Evo samo što nije, ali...», odgovori mama Sandra i biva prekinuta završiti misao.
«Da, da, znam kako je to» upadne mama Ana «Moja Marija je već super stajala na nogama u njegovoj dobi. Gle sad Mariju kako juri, tako će i Filip, a ko bi rekao da…» i mama Ana nastavi pričati o svojoj kćeri.

«Spava vam sin po noći», upita nas mama Petra.
«Prije je spavao kao janje, a kad su mu zubi krenuli…»
«Zubi, vidim ja odmah na njemu da ga zubi muče. Znaš, prvo sam mislila da su priče o zubima besmislice, jer Tin je to sve odlično izdržao. Dok smo s Patrikom imali problema. Temperatura, plač. No dobro, glavno da je prošlo….» i ponosna mama nastavi pričati o svojoj djeci.

Uglavnom, to je bila prava večer monologa. Par puta sam se počeo smijati, jer sam zamislio da stojimo na pozornici Kerempuha i izvodimo predstavu pred gledateljima. Bila bi to dobra predstava. A ja, ja sam se mogao smijati do mile volje, jerbo roditelji su bili toliko usmjereni na dijeljenje informacija kako njihovo dijete napreduje ili je napredovalo. Dok su drugi roditelji «slušali» u sebi su razmišljali što oni imaju za reći drugima. Nije bio rijedak slučaj da kad je roditelj dobio riječ, nadovezao se na temu o kojoj je drugi govorio prije pet minuta.

Ja sam tu i tamo postavio koje pitanje, ali za to i nije bilo potrebe. Roditelji su bili temeljiti, tako da nisu ostavljali previše nerazjašnjenih pitanja.

Najbolje su se proveli klinci. Četvero beba je gugutalo, drmalo, vriskalo, dok su dva veća klipana od 2 godine jurila po kući. Kako bi pobjegao od dosadnih monologa koji zatupljuju, brbljanje sam zamijenio sa divljanjem. Pridružio sam se dvogodišnjacima. Sad nas je bilo troje koji smo jurili po kući. To je zabavnije.

Povezujuće roditeljstvo - novi citati

Još par citata iz knjige Povezujuće roditeljstvo, autora Dr. William i Martha Sears.
Knjigu toplo preporučam.

«Kritičari povezujućeg roditeljstva smatraju da će bebe koje su stalno nošene, koje su dojene na zahtjev te koje spavaju u krevetu s roditeljima postati pretjerano za njih vezane i nikad neće htjeti napustiti svoje majke. No naše iskustvo, potvrđeno istraživanjima, govori da tako odgajane bebe postaju neovisnija djeca.»

«Bebe čiji su roditelji pažljiviji prema njihovim potrebama, imaju nižu razinu hormona stresa. Visoka razina hormona stresa oslabljuje imunost na bolesti.»

«Beba troši puno manje kalorija ako može privući maminu pozornost samo pogledom ili laganim dodirom nego ako pet minuta mora plakati najjače što može kako bi to postigla. Umjesto na plakanje, kalorije može koristiti za rast i razvoj.»

«Dojenje je vježbanje čitanja znakova koje vam šalje vaše dijete. Uspješno dojenje ovisi o tome koliko ćete morati dobro naučiti te znakove, a da bi ste u tome postali stručnjak, pozornost morate usmjeriti na dijete, a ne na sat.»

«Plač svoje bebe smatrajte komunikacijom a ne manipulacijom.»

«Stvorite uvjete koji će smanjiti potrebu vaše bebe za plakanjem.»

«Naučite čitati znakove koje beba šalje prije nego počne plakati. Reagirajte na samom početku.»

«Ono što vaša beba najviše treba , jest sretna i odmorna majka.»

«Najvažnije je razumjeti kakva je vaša beba i shvatiti da se stvarne bebe razlikuju od idealnih beba o kojima čitate u knjigama. Vaš je zadatak odgovoriti na potrebe vaše bebe – a ne pretvoriti je u bebu iz knjige (ili bebu od susjeda)»

Tko vozi doma?

Umoran, nakon napornog dana na vikendici/kući spremamo se doma.
Kopao sam kanal za vodu, kosio travu, rezao grane, sve u svemu, rad i friški zrak me umorili.

Pitam dragu: "Tko vozi do Zagreba, ti ili ja?" (pitam u nadi kako će se ona ponuditi za vožnju, ne spominjem umor)

"Jako sam umorna", ona odgovara, a meni mrak na oči jer mi se ne vozi. Nastavlja dalje: "Ako nije problem ja bi vozila". Ako je umorna, zašto želi voziti? pitam se zbunjen ali radostan. Onda mi sine. Ona je umorna od hendlanja bebača cijeli dan, a ja od rada. Želi promjenu.

Njen odmor, nije isti mome i obratno. S veseljem sam se zavalio na stražnje mjesto i zabavljao klinca, dok je ona uživala u vožnji za Zagreb.

Poljupci svima

Kad se pojavi novi član obitelji, roditelji uglavnom svu svoju pažnju usmjere na novog člana. I tako bi kroz prvu godinu, u želji da naprave najbolje, energija se troši u smjeru zadovoljenja potreba bebonje dok vlastite potrebe ostanu nezadovoljene. To ni dobro. Moja baka bi rekla «Umjereno u svemu, sinko»

Da budete što bolji svom djetetu morate misliti i na sebe i na svog partnera. Iako upoznat s time, ne jednom sam upao u zamku davanja pažnje isključivo najmanjem članu.

Primjer 1.
Usred ozbiljnog razgovora s najdražom suprugom bebonja privuče pažnju kroz neki mig ili zvuk i naš razgovor automatski prestaje. I tako cijelo vrijeme, da ozbiljan razgovor nije moguće obaviti. To može biti frustrirajuće, pogotovo za osobu kojoj je razgovor važan. Ne jednom me prošla volja da dalje pričam o toj temi.

Primjer 2.
Koliko vremena provodite za sebe tjedno? Koliko vaš partner? Što biste željeli raditi? Što bi vas ispunilo i opustilo? Osigurajte način da si to priuštite!

Primjer 3.
Prošli post je bio o davanju ljubavi najmlađem članu, a koliko ljubavi dopre do supružnika? Dobro da sam se podsjetio, sad prije spavanja i svako sljedeće jutro moram najdražu probuditi riječima: Dobro jutro ljubavi!

Ako ljubav i pažnju pružamo svima oko nas uključujući i nas same, beba to gleda i uči. Velika je vjerojatnost kako će nas jednog dana kopirati i kroz svoje ponašanje ispoljiti ono što je vidjela. I najčitanija od svih knjiga kaže «Ljubi druge kao samog sebe!»

Poljupci za buđenje

Bebonja ima običaj spavati 2 puta dnevno po 1,5h. Nema mi dražeg, nego kad se probudi, dijeliti mu poljupce šakom i bradom. Ljubim ga u obraz, ruke, noge, trbuh, on se smješka i uživa u još jednom buđenju. On sretan, ja sretan. Prava win-win kombinacija.

Kad sam ja bio mali probuđivao sam se sa smiješkom. Ne znam u kojoj sam dobi izgubio taj ranojutarnji smiješak, možda u šestoj ili sedmoj godini, ali nadam se da će ga moj mali uspjeti duže zadržati.

Ništa mi drugo ne preostaje nego mu i dalje darivati cjelove.

Senzibilitet

Evo, baš malo prije sam radio nešto važno za posao. I ko za vraga, mali, koji još i sada spava na meni počne plakati u snu.

Kud baš sad, pomislim, kad sam cijeli ovaj tjedan trošio vrijeme surfajući netom ili čitajući knjige mali je spavao ko vreća krumpira. A sad, kad trebam nešto napraviti za posao, on plaće. Dignem se od računala, umirim malog, sjednem nazad i on počne opet plakati u snu. I tako par puta.

Gubio sam strpljenje. Živci su bili napeti ko strune na gitari. Dok sam ga smirivao u glavi mi je bubnjala nervoza pomiješana s ljutnjom. Mali kao da je čuo fijuk nezadovoljstva u glavi i zaplače jače nego prije. Njegov povišeni plač podsjeti me da ja doprinosim ovom stanju.

Kroz uzdah otpušem misli i skoncentriram se na malog. Kroz misli i tijelo pošaljem mu ljubav. Ko na filmu, čim sam bebi posvetio pažnju, misli napunio pozitivom, mali se umirio i evo ga, još uvijek blaženo spava. A ja napravio što je trebalo za posao.

Žličicom na jabuku, bananu, breskvu…

Super praktičan savjet za dohranu koji koristimo na našim putovanjima ali ponekad i kad smo doma. Voćku jabuke, kruške, banane, breskve, dinje… malo ogulit kako bi onda mgli voćku zagrepst s žličicom. Zagrebete dva-tri puta i direktno date bebi na njupanje.

Naravno, mada još nisam niti riječi napisao o tome, ali nema bolje njupe od maminog mlijeka. Mi smo do 6 mjeseca imali isključivo mlijeko na repertoaru prehrane.

Košarka i sretan život

Jednom su pitali Michaela Jordana koju osnovnu stvar podučava djecu kada ih uči igrati košarku. Jordan, legenda američke košarke je odgovorio: Učim ih samo jedno, a to je da zavole košarku. Da uživaju u njoj i nek su sretni dok je igraju. Kad se to postigne, onda više ništa nije problem.»

Dakle, ako vjerujemo jednoj legendi u košarkaškom svijetu, učimo dijete da zavoli život- onda više ništa neće biti problem.

Krivo vrijeme

Priča mi moj majstor, nakon što je zabetonirao stazu uz kuću...

„Znaš, kad smo mi bili mladi, kada se betoniralo nije se stavljala nikakva armatura. Mi mlađi, kad smo čuli da bi bilo dobro pri betoniranju staviti armaturu prije, to smo predložili starijima. Stariji bi nas odmah popljuvali i frknuli nosom. Ma kakve žice u betonu - rekli bi u čudu -mi ovako betoniramo godinama i tako je dobro. Danas se zna vrijednost stavljanja armature u beton, i to je normalna stvar, no našim starima je to bilo teško za prihvatit. To im je bilo nešto novo s čime se prije nisu susreli. Zbog starih uvjerenja nisu bili u stanju prihvatiti nove stvari, prihvatiti nova uvjerenja. I meni je sad teško prihvatit svu ovu tehnologiju, mobitele i ostale vragove o kojima ne znam ništa. No tako valjda treba biti, kako našim starima tako i nama. Ajme, kako li će tek biti našoj djeci kad odrastu?“

Danas sam rekao ženi „Mi smo ispred svog vremena. Kad je čovjek ispred svog vremena nije mu lako“ Ona mi je odgovorila „Ne znam jesmo li ispred ili iza svog vremena. Ali sigurno je da smo u krivom vremenu.“

Živiš svoj život ili tuđe živote?

Sutra je tekma. Nogomet. Hrvatska igra važnu kvalifikacijsku utakmicu za još jedno prvenstvo u nizu. Kao i obično, pridružim se masi zainteresiranih ljudi kojima život prestaje i pretvori se u nogomet. Krenem čitati novine, surfati netom u potrazi za informacijama “O ne, Modrić je ozlijeđen. Kranjčar ga mijenja ali na toj poziciji nije već dugo igrao. Hoće li ga uspjeti dobro zamijeniti?...”

Uz poštovanje prema nogometnoj reprezentaciji otpuhnuo sam nogometne misli i usmjerio vrijeme i energiju na ono što sam htio napraviti taj dan. Veliki interes za sutrašnju tekmu podsjetio me na mladu Austrijanku koju smo vidjeli u kampu ovog ljeta…

U kamp je došla sama na biciklu. Simpatična. Draga. Mlada. Najviše 20 godina. Odmah se pojavila znatiželja da saznam od kuda dolazi, gdje ide, kako to da je sama? Tolika pitanja...

Čekajući pogodan trenutak za utažit znatiželju, u misli mi doleti sjećanje na dva zagrebačka dečeca koji su prije par godina biciklima došli do Egipta. Nakon povratka u Zagreb organizirali su predavanje putovanja. Bilo je tu puno lijepih slika i zgodnih anegdota. Između ostalog su napomenuli kako su im putem prilazili razni ljudi i svi su postavljali jedna te ista pitanja: Od kuda dolazite? Gdje idete? Zar na biciklima? Koliko imate rezervnih guma? Koliko puta vam je pukla guma i slično..Momcima je u početku bilo simpatično vidjeti interes prolaznika. Uskoro je simpatičnost prerasla u odbojnost .

Kad mi je njihova prezentacija s egzotičnim slikama prošla kroz glavu naša Austrijanka se vratila do šatora do nas. Bio je pravi tren da uspostavim komunikaciju s njom, ali više nisam bio siguran u to. Nerijetko razgovaram sam sa sobom.

Upitao sam se zašto sam želio saznati više informacija o njenom putovanju?

Odgovor je brzo došao : “Ushićen sam kad se netko upusti u samostalno putovanje, pogotovo ako je žena. To znači da je osoba jaka i sretna, te da živi svoje snove. U svijetu neostvarenih snova i velikih frustracija drago mi je vidjeti ljude koji su se tome othrvali i želim ćuti njenu priču kako bih dobio više snage živjeti svoje snove . Umjesto da živimo svoje snove lakše nam je živjeti tuđe. Čitamo tračeve iz žute štampe, proživljavamo uspjehe i neuspjehe raznih ljudi a pritom zaboravljamo na sebe i svoje potrebe. Živimo tuđe živote a zaboravljamo vlastiti život. Zaboravljamo svoje snove.”

Kad sam tako proćaskao sa samim sobom, u tišini, nisam imao više potrebe razgovarati s djevojkom. Nisam imao potrebe pretvoriti se u komarca željnog ostvarenja tuđih snova. Ne želim živjeti tuđe živote, pomislim, radije ću misli usmjeriti na ono što ja želim. Jer ulažući vrijeme i pažnju na svoje želje omogućujem njihovo ostvarenje. Ugodno se namjestim na podu, pogledam u zvjezdano nebo i sjetim se ostvarenih želja. Radost me preplavi. Zahvalim se na divnoj ženi i super klincu. Totalno sam bio preplavljen radošću i srećom. Što još želim napraviti za života?, pomislim i nastavim sa sanjarenjem.

Tri u jednom - mama, baka i svekrva

Došli smo opet na more. Ha, ha, od kad smo dobili bebu više putujemo a manje radimo. Lako se naviknuti. Na moru smo kod moje mame, dakle bake i svekrive. Na par dana, nek se oprostimo od kupanja u moru ove godine. Vidim, gleda baka kakve odgojne mjere provodimo na unuku. Gleda i smješka se. Suzdržava se, ali joj ipak pobjegne„Vi previše gledate po knjigama i internetu kako odgojiti dijete. Komplicirate. Neću se miješati ali što tebi fali. Nisam previše komplicirala i dobro si ispao.“

Istina, nekad se i ja to zapitam, „Kompliciramo li? Kakva bi bila razlika da postupamo drugačije?“. Vjerujem kako ne kompliciramo s odgojem, s druge strane ne bi me čudilo da se nekome čini kako ipak „filozofiramo“. Svako ima pravo na svoje mišljenje. Ja ću zadovoljiti svoju svijest i napraviti ono što mislim da je najbolje. I dalje ću čitati, slušati druga iskustva i onda učiniti po svome.

Ono što me jako zanima jest kako će biti kad postanem djed. I kad vidim način kako sin odgaja svoju djecu. He,he, hoću li mu tvrditi kako komplicira, kako to nije bilo u moje vrijeme ili ću biti otvoren za prihvaćanje novih informacija. Hoće li mi on nešto predbacivati predbacivati?... He,he, odgovor na ta pitanja daje univerzalan odgovor „ vrijeme će pokazati.“