Jednostavno. Prvo otvorimo vrata od auta i zatim bebu stavimo u autosjedalicu. Iako zvuči poput neuspjelog vica navedena rečenica mi je uvelike olakšala polazak na putovanja.Kad je bebeč bio mali za auto nam nije trebalo puno mudrolije, staviš ga i idemo. U zadnje vrijeme je sve pokretljiviji (još par dana i 10mj) i spremniji upoznat svijet oko sebe. Ne jednom, imali smo problema staviti ga u autosjedalicu. Jednostavno nije želio ući u nju prije nego se poigra na sjedalu, odstoji malo, razgleda sve oko sebe. Igrom slučaja došli smo do bezbolnog rješenja i uvidjeli prijašnju pogrešku.
Prije smo po navici zajedno s bebonjom ulazili na stražnje sjedalo i onda ga išli posjest u sjedalicu Tu počinje negodovanje. Želja za igranjem ,proučavanjem. Jednom smo, sasvim neplanski, bebača stavili direktno u sjedalicu (kroz vrata koja se nalaze pored njegove sjedalice) i on je bio sasvim zadovoljan. Tako radimo i dalje, umjesto da zajedno ulazimo kroz vrata udaljena od sjedalice, otvorimo vrata kod sjedalice i stavimo ga unutra. Mali je sretan, mi smo sretni i sve je za pet.
