Zgode iz dućana

Ima jedan obližnji dućan s dječjom robom u kojeg s vremena na vrijeme odemo. Svaki put doživimo neku peripetiju.

Prvo smo išli kupovati gaće za bebonju. Maličak, imao je 4 mjeseca.
«Dobar dan! Trebali bi najmanje gaće koje imate?»
«To je dvojka. Ali za koga vam treba? Pa on još ne treba nositi gaće, a ove će mu biti velike.», kaže mudra proavaćica.
Prešutimo odgovor: «Uzet ćemo 5 gaća!»
Prodavačica nevoljko ode do gaća i dalje gunđajući «Ali to će njemu biti preveliko! A i što će mu gače?»
Nije nam se dalo objašnjavati kako će nam mali biti bez pelene. Platili smo i otišli.

Sljedeća zgoda bila je kad smo kupovali vreću za spavanje. Prodavačica nas je uvjeravala da uzmemo manju vreću nego što smo odabrali. Uvjeravala nas je kako za njegovu dob bolje odgovara vreća koju ona nudi. Nismo je poslušali. Vreća koju smo odabrali bila je odlična. Da smo kupili vreću na preporuku prodavačice, vratili bi se po vreću koju smo srećom odabrali.

Treća po redu, desila se nedavno, kupovali smo trenirku za malog. Mi odabrali, kad evo prodavačice.
«Za koga kupujete?» upita.
«Za maloga!» pokažem na bebonju u slingu. On je zvjerkao po dućanu.
«To je preveliko za njega!»
Nisam trebao pogledati ali znao sam da se najboljoj ženi diže kosa na glavi i para kreće na uši. Donekle mirnim tonom odgovori:
«Radije uzimamo malo veću robicu, no njemu će to biti sasvim u redu»
«Pa da, imate pravo, nek mu je malo veće, moči će to nositi na proljeće» odgovori bezobrazno prodavačica, uzevši u obzir da se radnja odvija u jesen. Odšutili smo, platili i mali je dobio super trenirku. Podfrknemo nogavice i malom je odlična.

I za kraj, evo što se danas dogodilo.
Mi smo tražili pokolon za bebu od prijatelja. Nema druge, dućan je blizu pa smo odšepsali do njega. U dućan uđe mladi par s kolicima i bebačem na rukama. Kako to biva kad se nađu bebači uspostavili smo komunikaciju. Njihov mali je godinu dana star. Veliki momak.

«Joj kako lijepa nosiljka. Gdje ste je nabavili?», upita mlada mama.
«Preko interneta», odgovorim.
«I ja sam je mislila nabaviti preko interneta ali se nisam odlučila. Radije sam je htjela vidjeti u nekom dućanu. Vrijeme je prošlo i tako je nisam nabavila.» Dok je to govorila premjestila je bebača na drugu ruku, kako bi lakše mogla nastaviti nositi.

I u taj tren u konverzaciju se uključuje teta prodavačica:
«Ta nosiljka gospođo, vama sada niti ne treba. Pogledajte kako vam je velika beba»
Ostao sam bez riječi. Ne znam kakvom se logikom vode u dućanu, ali nije mi bilo jasno zašto joj i sada, kad je mali godinu dana star ne bi dobro došla nosiljka. Mali ne hoda, nosi ga po rukama kao što će ga i nositi neko vrijeme. Dobro, netko reče da kada pokušaš stariju bebu staviti u nosiljku dijete to može odbijati, ali treba probati. U svakom slučaju napravit će veliku uslugu svojoj kičmi, jer ispravnim nošenjem u nosiljci nošenje je puno jednostavnije i zdravije.

Ne jednom, vidio sam roditelje kako guraju prazna kolica i nose bebonje na rukama. Ne jednom vidio sam roditelje kako nose djecu u raznim jadnim klokanicama gdje sva težina bebonji ide između nogu. Jako zdravo, moš mislit. Zanimljivo je da svi roditelji koji nose bebonje u takvim klokanicama imaju bebe okrenute prema naprijed, a ovi jadni izgledaju ko statue na drvenim galijama klatareći se poput krpenih lutaka. Na takvim bebonjama ne sjećam se da sam vidio smješka. Kad su djeca okrenuta prema naprijed, dok se nose, otežana je komunikacija s njima. Također nemaju omogućen zaklon gdje se mogu sakriti po potrebi. Jadna djeca.

Nosiljka se zakon, ali moraju biti odgovarajuće. A što se tiče prodavačica u dućanu, tko mi je kriv kad idem u najbliži dućan s dječjom robom. Pozdrav!