Na parkiralištu, kad smo se vraćali kući ugledali smo papagaja. Plava tigrica mirno je sjedila na ogradi i promatrala svijet oko sebe. Izgubljena ili izbačena, to nismo znali. Kako su noći hladnije odlučili smo ga smjestit doma, da se bogec ne smrzne po noći. Bacili smo se na posao. Bebonja je u čudu gledao papagaja kako uspješno izbjegava naše pokušaje hvatanja. Papagaj je bio brži i okretniji. Na kraju je presudilo lukavstvo. Najbolja od svih žena ponudila mu je travku sličnu pšenici koju mali leteći stvor očigledno voli. U trenucima užine, kad je oprez smanjena a pozornost usmjerena na hranu, uhvatili smo ga. Preplašenog, odnijeli smo ga doma.Kako nemamo krletku, improvizirali smo jednu. Zatim smo se bacili u potragu za vlasnikom papige. Oblijepili smo kvart porukom da je pronađena tigrica. Poslali iste poruke na Internet portale za izgubljene životinje. Krenuli smo tražit krletku- ponazivali prijatelje, neprijatelje i one između. Uz pitanje o slobodnoj krletci pitali smo «Trebaš papagaja?».
Vrijeme je prošlo. Vlasnik se nije javio. Nitko nije imao krletku Nitko nije želio pagaja.
Kućni ljubimac je velika obaveza koju nismo bili spremni prihvatiti. Papagaj kod nas nije imao budućnosti. Zato smo ga pripremili u tavi s marinadom od češnjaka i paradajza. Malo soli, papra i ružmarina. Šalim se, uspjeli smo pronaći jednog zaljubljenika životinja spremnog ugostiti papagaja i pružiti mu dobru skrb.
Evo što navedeni zaljubljenik u životinje reče:
«Ljudi neozbiljno shvaćaju kućne ljubimce. Kako bi utažili želje djece kupuju im razne životinjice. Životinja prvih dva dana ima pažnju i skrb koja s vremenom jenjava. Kada shvate svu obavezu imanja životinje u kući (hranjenje, čišćenje, igranje) nerijetko se desi da životinja izgubi potrebnu skrb ili ona bude svedena na minimum. Još gore je kad se kućni ljubimci puštaju na ulice jer je čovjek uvidio da to nije za njega. Nažalost to nije rijetkost. Najradije ne bi svakom dozvolio da ima životinju u kući. Oni su živa bića. Neka ljudi dobro promisle trebaju li igračku ili kućnog ljubimca.»
Papagajska priča trajala je 5 dana. U tih pet dana papagaj je živio u improviziranoj kućici od sklopive plastične kašete koja je na vrhu bila prekrivena zastorom. Papagaj je bio mlad, pokretan, izvrsnih letećih sposobnosti i neumoran. Prevedeno, to znači, da je u tih 5 dana 7 puta pobjegao iz krletke. Izgledao je kao Steve McQueen iz filma «Leptir» (Papillon). Temeljito je razgledavao krletku, natezao, gurao, dok nije pobjegao iz nje.
Osobno, jako volim životinje, ali mi ih je puno draže gledati u prirodi. Ako se netko odluči na kupnju životinje, neka bude spreman odvojiti vremena za nju. I ja sam kao mali navaljivao «Kupi mi ovo, kupi mi ono» Kad sam dobio psa, igrao sam se kao lud s njim. Prvih pola sata. Onda sam odjurio na kupanje, a moja teta, koja se panično boji pasa, silom prilika je preuzela skrb o njemu.
