Ratne godine

Nedavno sam razgovarao s prijateljicom. Između ostalog, dotakli smo se Domovinskog rata.

«Sjećaš se uzbuna, zamračenja, nestanka struje za vrijeme rata u Zagreb?» upita me.
«Kako da ne! Tad sam prvi puta upoznao ljude koji su živjeli u zgradi», kažem.
«Meni je taj dio života jedan od boljih u životu.» reče sjetno.
«Ne kužim, što ti je bilo dobro za vrijeme rata?»
«Za vrijeme uzbuna i zamračenja moja obitelj nije išla u podrum, u sklonište. Ostali smo doma i igrali društvene igre. Brat, mama i tata. Nikada se nismo toliko družili. Tata nije visio pred televizorom a mama nije išla u posjete prijateljicama. Baš je bilo odlično. Uživala sam s obitelji, posebno s tatom jer se tih dana otvorio a inače je nedostupan.
«A kad su prestale uzbune i zamračenja?», upitam znatiželjno.
«Sve se vratilo na staro. Tata se vratio televizoru a mama susjedstvu.»