«Mama, hoćemo li ići u kino ili kazalište?», upita kovrčava plava djevojčica svoju mamu «Ili možemo otići samo u šetnju?», djevojčica predloži.
«Ne danas, drugi put...», odgovori majka, «...Umorna sam, a još nisam oprala suđe od ručka.»
Svaki put kad bi djevojčica pozvala majku u kino ili šetnju dobila bi negativan odgovor. Jedino su se razlozi mijenjali.
S vremenom, djevojčica je prestala pozivati majku. S vremenom, djevojčica je postala djevojka.
«Kćeri, divan je dan…», pogleda majka prema sunčanoj trešnji ispred kuće, «…jesi li za to da se prošećemo? Ako želiš možemo navečer otići u kino ili kazalište?»
«Ne danas...», odgovori kćer «...drugi put. Sada idem učiti a navečer idem van s prijateljima»
Danas je kćer navršila trideset godina. Majka se bliži šezdesetoj. Niti jednom nisu otišle zajedno u kino ili kazalište. Niti jednom nisu išle zajedno u šetnju. Nemojte učiniti istu pogrešku.
