Vampiri, vukodlaci i zombiji

Gore spomenutu gospodu možemo pronaći u raznim filmovima ili knjigama. U doba interneta pojave se s vremena na vrijeme kao vijest dana na raznim portalima. Ponekad su to udarni naslovi: Vampir iz sela, vukodlak iz predgrađa, zombi na moru…U svakom slučaju svaki put kad se spomene netko iz navedenog trojca većina nas je uvjerena kako se radi o mitskim bićima, legendama. Manjina vjeruje kako oni zaista postoje ali su dobro sakriveni i čuvaju se očiju javnosti. Ja pak smatram kako ih je ovaj Svijet prepun, te da vampiri, vukodlaci i zombiji slobodno šeću svijetom i čak čine njegovu veliku većinu.

Kako mi je ova tema uopće pala na pamet? Išao sam skupljat kestene s ženkom i mladunčetom. Dok smo šetali šumom u glavi su mi se motale razne stvari. Sjetio sam se kako sam skoro postao zombi. Spasio sam se u zadnji tren. Sad mi mladunče daje snage da vratim snagu do kraja. Krenimo redom.

Vampiri
Poznati grof Vlado Tepeš alias Drakula iz Transilvanije je najpoznatiji vampir na svijetu. Za njega znaju i vjeverice u parku. Za seljaka Jure Grando bez sumnje su upoznati svi stanovnici istarske Kringe a i šire. No vjerujem kako poznajete još barem desetke vampira u vašoj okolini. To su osobe koje se hrane tuđom energijom. Zbog dubokog nepoštovanja sebe oni su crna rupa za energiju. Ako dobiju malo energije, njihova crna rupa je proguta i zato je neprestano traže. Nažalost, izvor njihove energije jest tuđa energija. Dobro predjelo im je tuđa nesreća, no za glavno jelo ipak vole pojesti nešto konkretnije: usisati energiju druge osobe. Nezgodno je što im danje svijetlo ne smeta, tako da na njih možete naići u bilo koje doba dana.

Vukodlaci
Vukodlak dlaku mijenja a ćud isto. Naizgled dobri ljudi, mili i simpatični. Prava ćud im se upoznaje kad se opuste ili kad im nešto nije po volji. Crvenih očiju, velikih očnjaka i pandži učiniti će sve da utaže svoju volju. Kada padne noć, kada je sve u skladu s njihovim željama ponovo se pretvaraju u mila i draga stvorenja koja govore da sve to rade za tvoje dobro.

Zombiji
Najbrojnija populacija ljudi na zemlji. Ispražnjene osobe koje ne vjeruju u svoje snove, koje ne slušaju svoja srca. Ne vole poslove koje rade, ne vole način života kojim žive, sve im je teško i za sve to su im uvijek drugi krivi. To su doslovno hodajući mrtvaci. Ne žive život nego život živi njih. Bez imalo svijesti o postojanju sebe, bez sreće i istinske radosti života, bez imalo djetinjeg u sebi, bauljaju svijetom u nadi za svijetlom do kojeg ne dolaze.

Dok sam odrastao zadržao sam životni entuzijazam, ono djetinje u sebi. Onda sam se zaposlio u državnoj službi. U svakom slučaju bio sam kriva osoba na krivom mjestu. Osmjeh mi je prestao dolaziti na lice. U srce se uvukla tama i jad. Srećom, uz podršku nabolje žene na svijetu dao sam otkaz i nastavio potragu za srećom. Sad sam pred potpunim oporavkom.
Najviše snage dobijem kad vidim malog kikića punog životnog sjaja i energije. Slobodnog, čistog, veselog, znatiželjnog… Djetinja radost mi se vrati i svijet gledam kroz prizmu duginih boja, dječjim očima.

Kako reče veliki čovjek: Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Njegujte ono djetinje u vama.