Tko neće zastati i uzdahnuti kada vidi konja u trku? Prekrasne plemenite životinje magnetski privlače naše poglede. Kao mali išao sam na hipodrom jahati ta divna stvorenja. Konj za početnike zvao se Medo i bio je jako debeo. Nakon prvog dana jahanja, vraćao sam se s Kajzerice, u smjeru tramvaja, nogu raširenih kao nikada u životu. Prekrasni su. Istina, zamislim se kada me prijatelj Vedran pita: «Ti kažeš da voliš konje i da ih voliš jahati?»
«Da», odgovorim ponosno.
«Niš ne kužim», on će zbunjeno, «ako ih voliš zašto ih onda mučiš i sjediš im na leđima.»
«Ma nije to njima ništa», pokušam uvjerit samog sebe «oni s jake životinje i …»
«Da, da, farbaj ti sebe ako želiš ali nemoj mene. Zar bi tebi bilo ugodno da ti netko sjedi za leđima cijelo vrijeme? I bode mamuzama u rebra, navlači špagu preko glave i naređuje kuda da ideš?»
Tu prekidam komunikaciju, daljnji tijek razgovora i obrambeno ponavljam «Ja volim konje! Ja volim konje»
Zanimljivo je što o konjima kaže gospodin Dr Russ Stanoylovic. Mogu se povući dobre paralele za uzgoj djece, oprostite, za odgoj djece, htio sam reći.
«Problemi u ponašanju konja često imaju korijene u traumama iz rane mladosti. Neki odgajivači prakticiraju naglo odvajanje ždrjebeta od majke, držeći ih pritom u zamračenoj štali sa čvrsto zatvorenim vratima. To i nije najbolji način odvajanja ždrjebeta od majke.
Kobila nosi ždrijebe oko 11 mjeseci. Kod uzgoja domaćih konja je uobičajena praksa da ždrijebe ostane sa majkom dok ne napuni 6 mjeseci života. Zatim se ždrjebad odvaja od majke i odvikava od sisanja. U više slučajeva ždrjebad prekida svaki kontakt sa majkom. Kod divljih konja situacija je drugačija: Ždrjebad ostaje sa majkom sve do rađanja sljedećeg ždrjebeta. Također, ždrjebad do dvogodišnjeg ili trogodišnjeg uzrasta ne napušta svoje krdo. Prebrzo odvikavanje od majke može uzrokovati negativne dugoročne posljedice.
Ždrijebe i okolina
Primjer majke je izuzetno važan u procesu kada ždrijebe uči o svijetu koji ga okružuje. Ako kobila ima povjerenja u ljude, vrlo je vjerojatno da će se i ždrijebe slično ponašati u kontaktu sa ljudima, osim ako samo nije steklo loše iskustvo. Ako kobila dozvoljava da se uhvati i upregne, to će poslužiti kao ispravan primjer i njenom ždrjebetu.
Klimave noge
I nakon nekoliko tjedana, ždrijebe još uvijek može biti nesigurno na svojim nogama. Mada već u toku prvog sata poslije rođenja ono staje na noge, taj proces traje dugo, a vještina se stječe postepeno. Tek rođeno ždrijebe prokušava stajati skoro odmah, neizbježno padajući nekoliko puta, dok se najzad ne uspije zadržati na uspravnim, ali drhtavim nogama. Uporni pokušaji ustajanja na noge su instinktivni, jer ždrjebad u divljini mora u kratkom roku biti spremna pridružiti se ostalom krdu u pokretu.
Sisanje
U želji za mlijekom, ždrijebe samo traži sisu u pravilnim intervalima. Tek rođeno ždrijebe instinktivno će njuškati u pravcu u kome osjeća mlijeko, a svaka pomoć majke u toj potrazi biti će dobrodošla. Scena u kojoj kobila gurka ždrijebe u pravcu sise nije neuobičajena. Kod domaćih konja, pomoć čovjeka tek rođenom ždrjebetu također nije naodmet. Ali, kad ždrijebe jednom nauči gdje je izvor mlijeka, ono će ga s lakoćom nalaziti svaki sljedeći put.»
